Baza znanja
Pitanja i odgovori o blokadi, predstečaju, financiranju i prevenciji rizika
Kratki odgovori na pitanja koja vlasnici i uprave najčešće postavljaju. Odgovori su opći i ne zamjenjuju savjet za vaš slučaj.
Sadržaj Baze znanja autorsko je djelo iNOVA. Kratki citati dopušteni su uz navođenje izvora (iNOVA, Baza znanja, inova.com.hr) i poveznicu na stranicu. Za preuzimanje većih dijelova ili drugu uporabu potrebno je naše pisano dopuštenje. Više u Pravnim informacijama.
Blokada i prvi znakovi teškoća
Račun poduzeća je blokiran. Što prvo napraviti?
Ne čekajte da se blokada riješi sama, jer zakon računa dane od prvog dana. U prvim danima utvrdite tko je blokirao račun i za koliko, popišite sve obveze i izradite kratkoročni plan novčanog toka za iduće tromjesečje. Tek s tim podacima možete realno procijeniti rješenja.
Više o tome
Jednostavno rečeno: prvih nekoliko dana služi za to da saznate gdje stojite. Podatke o osnovama za plaćanje i blokadi daje FINA (usluga e-Dugovanja), pa vidite koliko je vjerovnika blokiralo račun i za koji iznos. Zatim popišite sve obveze, i one koje još nisu u blokadi. Vjerovnici koji čuju za blokadu često požure s naplatom, pa je bolje da vi prvi imate cijelu sliku.
Drugi korak je kratkoročni plan novčanog toka. To je tablica koja tjedan po tjedan pokazuje koliko novca dolazi, a koliko odlazi, i obično pokriva idući kvartal. Iz nje se vidi hoće li biti novca za plaće, poreze i ključne dobavljače te koliko vremena stvarno imate. Bez takvog plana svaka odluka je nagađanje.
Treći korak je oprez. Prije većih plaćanja, prodaje imovine ili davanja jamstava posavjetujte se sa stručnjakom, jer se neki potezi u teškoćama kasnije mogu osporavati. Tek kad imate sliku i plan, ima smisla birati put: dogovor s vjerovnicima, predstečajni postupak ili nešto treće. Što ranije počnete, to je izbor veći, jer rokovi u zakonu teku od prvog dana blokade.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 6. st. 2.; FINA, usluga e-Dugovanja.
Koliko dugo poduzeće smije biti u blokadi?
Pravi odgovor je: što kraće, to bolje. Prvi dan blokade, a još bolje i prije, kad se blokada tek nazire, trenutak je za odluku o predstečaju, jer jedna blokada brzo povlači druge. Nakon 60 dana neizvršenih osnova za plaćanje zakon pretpostavlja da je poduzeće nesposobno za plaćanje, što je razlog za stečaj, a predstečaj tada postaje bitno teže ostvariv.
Više o tome
Šezdeset dana nije vrijeme koje vam je „dopušteno“ da mirno čekate, nego krajnji rok za odluku. Zato svaki dan blokade smanjuje vaš izbor, a ne samo produljuje neugodnu situaciju.
Što se događa kad rok prođe? Poduzeće se smatra nesposobnim za plaćanje, a to postoji i ako poduzeće nije isplatilo tri uzastopne plaće. Tada je uprava dužna bez odgode, a najkasnije u roku od 21 dan, podnijeti prijedlog za stečaj (čl. 110. st. 2.), a pretpostavka prijeteće nesposobnosti za plaćanje, potrebna za predstečaj, više se ne primjenjuje (čl. 4. st. 2.).
Ako blokada traje 120 dana neprekidno, FINA u roku od osam dana sama podnosi prijedlog za otvaranje stečaja (za poduzeća bez zaposlenih, ako nisu ispunjeni uvjeti za brisanje iz sudskog registra, podnosi zahtjev za skraćeni stečajni postupak). Otvaranjem stečaja upravljanje i imovinu preuzima stečajni upravitelj, a vlasnik i uprava gube ovlasti.
Praktično: ako je račun blokiran ili se blokada nazire, nemojte čekati da vidite hoće li se „sve srediti“. Napravite pregled stanja, izračunajte koliko dana je već prošlo i odlučite o putu dok izbor još postoji.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 6. st. 2., 110., 428. i 429.; FINA, Stečajni postupak.
Kako prepoznati ozbiljne teškoće prije blokade?
Najjasniji znakovi su kašnjenje s porezom i doprinosima, kašnjenje prema dobavljačima dulje od 60 dana, plaće isplaćene kasnije ili u dijelovima te plaćanje starih obveza novim pozajmicama. Kad prepoznate dva ili tri takva znaka, vrijeme je za pogled u brojke, jer je tada izbor rješenja najveći.
Više o tome
Teškoće rijetko dolaze preko noći. Obično ih najavljuje niz sitnih znakova koje je lako objasniti „privremenom situacijom“: kupac koji kasni, sezona koja je slabija, veći izdatak. Pojedinačno nisu opasni, ali zajedno govore da novca ima sve manje nego što ga treba.
Tri pitanja koja vlasnik ili uprava mogu sami postaviti: imam li novca za iduća tri mjeseca ako ništa ne naplatim? Tko su moji najveći vjerovnici i što će napraviti ako zakasnim? Što ako ključni kupac zakasni ili ode? Ako na koje od njih ne znate odgovor, to je znak da vrijedi pogledati brojke.
Zakon od uprave traži da već kod vjerojatnosti nesposobnosti za plaćanje vodi računa o interesima vjerovnika i poduzme mjere da je izbjegne. Poslodavac je također dužan barem jednom godišnje obavijestiti radnike o sustavu ranog upozorenja i postupcima restrukturiranja. Rano djelovanje, dakle, nije samo dobra praksa, nego i očekivanje zakona.
Pogled u brojke ne znači odmah restrukturiranje. Često je dovoljan razgovor, plan novčanog toka i nekoliko mjera, pa do blokade nikad niti ne dođe.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 7.a i 20.a.
Može li se blokada riješiti dogovorom s vjerovnikom?
Može. Ako se s vjerovnikom dogovorite o otplati u ratama ili djelomičnom otpisu ili iznađete drugo rješenje, vjerovnik može povući osnovu za plaćanje iz FINA-e i blokada po toj osnovi prestaje. Vjerovnici lakše pristaju kad vide točne brojke i uvjerljiv plan nego kad dobiju samo molbu za odgodu.
Više o tome
Vjerovnik želi svoj novac, a ne blokirati vaš račun. Ako vidi da je dogovor realan, često će radije pristati na rate nego čekati ishod postupka. Razlika je u tome što dobije: molbu za odgodu ili ponudu s brojkama, rokovima i objašnjenjem kako će poduzeće to ispuniti.
Dogovor se zapisuje. Kad vjerovnik povuče osnovu za plaćanje iz FINA-e, blokada po toj osnovi prestaje. Ali ako postoji više osnova, deblokada nastaje tek kad se riješe sve. Zato dogovor treba planirati za sve vjerovnike koji su u FINA-i, a ne samo za najvećeg.
Nekoliko praktičnih savjeta: dogovorite se pisano, jer usmeno obećanje teško dokazati. Nudite samo ono što stvarno možete ispuniti, jer prekršen dogovor gubi povjerenje i vjerovnika i drugih. Razmislite i o tome kako dogovor s jednim vjerovnikom izgleda drugima, jer se neki potezi u teškoćama kasnije mogu osporavati.
Kad je vjerovnika mnogo ili neki odbijaju razgovor, izvansudski dogovor često ne uspije, pa savjetujemo usporednu pripremu predstečaja.
Odgovara li direktor osobno ako poduzeće ne plaća obveze?
U određenim slučajevima da. Najveći rizik nastaje kad uprava ne reagira na vrijeme, nastavi preuzimati obveze koje poduzeće ne može platiti ili ne podnese prijedlog za stečaj kad je to obvezna. Rano djelovanje uz stručni savjet najbolja je zaštita i poduzeća i uprave.
Više o tome
Poduzeće i njegova uprava su zakonski različiti subjekti: za dugove društva u pravilu odgovara društvo, ne član uprave. Ta zaštita ima granice. Zakon predviđa osobnu odgovornost uprave u određenim slučajevima, a o tome odlučuje sud prema okolnostima svakog slučaja.
Zato ne postoji jednostavan odgovor „da“ ili „ne“. Rizik je veći kad uprava vidi da poduzeće ne može plaćati, a ipak nastavlja preuzimati nove obveze, kad prikriva stanje, kad plaća jedne vjerovnike na štetu drugih ili kad ne podnese prijedlog za stečaj u trenutku kad je to obvezna.
Što pomaže: redovito pratiti likvidnost, zapisivati razloge važnih odluka, rano potražiti stručni savjet i pravodobno odabrati put, bilo dogovor, predstečaj ili stečaj. Dokumentirane, promišljene odluke uvijek su bolja pozicija od odluka donesenih u panici.
Ovo je pravno pitanje. Procjenu osobne odgovornosti u konkretnom slučaju daje odvjetnik; mi uz njega pripremamo brojke i plan.
Tko može blokirati račun poduzeća i na temelju čega?
Blokadu računa poduzeća provodi FINA, kad na računu nema dovoljno novca za izvršenje osnova za plaćanje koje je zaprimila. Osnova za plaćanje je, primjerice, ovršna odluka suda ili upravnog tijela, nagodba, zadužnica ili bjanko-zadužnica, rješenje o ovrsi ili osiguranju ili obračun poslodavca o neisplati plaće.
Više o tome
FINA ovrhu provodi bez suglasnosti dužnika i na svim njegovim računima po OIB-u. Osnove upisuje u Očevidnik prema trenutku primitka (datum, sat i minuta) i izvršava ih redom kojim su upisane.
Vjerovnik, dakle, ne blokira račun sam: osnovu za plaćanje (ovršnu odluku, zadužnicu i slično) predaje FINA-i, a ona je upisuje i izvršava. Jednom blokiran račun ostaje blokiran dok se sve osnove ne izvrše, ne obustave ili dok ne nastupi neki od zakonskih razloga za prestanak, na primjer otvaranje predstečajnog postupka.
Za neisplaćene plaće poslodavac je sam dužan prvog sljedećeg radnog dana podnijeti FINA-i zahtjev za prisilnu naplatu. Ako ga ne podnese, inspekcija rada može rješenjem zabraniti raspolaganje novcem na njegovim računima, neovisno jesu li blokirani ili ne.
Izvor: Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20), čl. 2., 4., 5., 6. i 7.; Zakon o osiguranju radničkih tražbina (NN 70/17, 18/23), čl. 33. i 36.
Smije li poduzeće plaćati plaće i dobavljače dok je račun blokiran?
S blokiranog računa dužnik ne može sam birati koga će platiti: novac koji stigne koristi se za izvršenje osnova koje još nisu izvršene, redom kojim su upisane. Za neisplaćene plaće zakon ipak predviđa poseban put: poslodavac mora odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana kad je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, podnijeti Agenciji za osiguranje radničkih tražbina zbirni zahtjev za isplatu plaće u visini minimalne plaće za sve radnike kojima plaća nije isplaćena.
Više o tome
Ovrha obuhvaća sve račune poduzeća, pa nije dovoljno otvoriti novi račun u drugoj banci. FINA izvršava osnove po vremenu upisa, a to vrijedi osim ako je drugim zakonom propisano drukčije (čl. 7). Banke FINA-i javljaju svaki priljev na blokirani račun, a priljev se koristi isključivo za izvršenje neizvršenih osnova (čl. 9. st. 8. i 9.).
Uz zbirni zahtjev poslodavac prilaže, među ostalim, popis radnika s iznosima, naloge za prijenos, JOPPD obrasce i potvrdu FINA-e da su računi blokirani. Taj put ne vrijedi za radnika kojemu je poslodavac isplatio barem iznos minimalne plaće. Na zahtjev Agencije poslodavac je dužan u roku od osam dana dostaviti sve podatke potrebne za postupak; ako to ne učini, prijeti mu novčana kazna od 390 do 1.320 eura, a odgovornoj osobi od 130 do 390 eura (čl. 38.). Za poduzeće to znači da se plaće i ključni dobavljači moraju riješiti prije blokade. Kad je predstečaj otvoren, FINA po zahtjevu za prisilnu naplatu plaća i dalje postupa kao i prije. O tome kako plaće stoje tijekom predstečaja govori posebno pitanje u ovoj skupini.
Izvor: Zakon o osiguranju radničkih tražbina (NN 70/17, 18/23), čl. 33. i 38.; Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20), čl. 3., 4., 7. i 9.
Može li poduzeće u predstečaju dobiti novo financiranje i je li plaćanje savjetnika zaštićeno?
Da, uz uvjete iz zakona. Poduzeće može preuzeti novi dug radi privremenog financiranja ako to pisano odobre vjerovnici s više od dvije trećine utvrđenih potraživanja, a financiranje je opravdano i hitno potrebno za nastavak poslovanja. Ako se poslije otvori stečaj, takva se plaćanja u pravilu ne mogu poništiti.
Više o tome
Suglasnost vjerovnika daje se pisano, najkasnije na ročištu za glasovanje o planu. Sud u roku od tri dana provjerava je li suglasnost dao potreban broj vjerovnika i je li zaduženje opravdano i hitno potrebno, a zatim rješenjem utvrđuje iznose i uvjete zaduženja te rokove namirenja. Novo financiranje potrebno za provedbu plana može se predvidjeti i u samom planu restrukturiranja.
Ako se kasnije otvori stečaj, tražbine iz takvog financiranja namiruju se prije ostalih stečajnih vjerovnika, osim vjerovnika prvog višeg isplatnog reda (to su prije svega radnici).
Zasebno pravilo štiti i druga plaćanja povezana s restrukturiranjem. Transakcije koje su opravdane i hitno potrebne za pregovore o planu ne mogu se pobijati u kasnijem stečaju. Zakon među primjerima navodi naknade i troškove vezane uz pregovore, prihvat ili potvrdu plana, naknade za stručno savjetovanje usko povezano s restrukturiranjem, plaće za već obavljeni posao i ostala plaćanja u redovitom tijeku poslovanja. Iznimke su kazneno djelo, povreda savjesnosti i poštenja te sukob interesa druge strane.
Zaštita vrijedi samo za plaćanja koja su stvarno opravdana i hitna. Nije opće jamstvo da se svako plaćanje u teškoćama kasnije neće osporavati.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 62.a i 62.b.
Mogu li se plaćanja i prijenosi imovine prije stečaja kasnije poništiti?
Da. Ako se otvori stečaj, stečajni upravitelj ili vjerovnici mogu tužbom pobijati pravne radnje poduzete prije otvaranja koje su oštetile vjerovnike ili pojedine od njih stavile u povoljniji položaj. Rokovi se računaju unatrag od podnošenja prijedloga za stečaj, a ovise o vrsti radnje: najčešće tri mjeseca, kod darova četiri godine, a kod radnje s namjerom oštećenja vjerovnika do deset godina.
Više o tome
Primjeri iz zakona: plaćanje vjerovniku u zadnja tri mjeseca može se pobijati ako je poduzeće tada bilo nesposobno za plaćanje, a vjerovnik je to znao. Plaćanje na koje vjerovnik nije imao pravo, ili ne na taj način ili u to vrijeme, može se pobijati ako je poduzeto u zadnjem mjesecu, a u drugom i trećem mjesecu uz dodatne uvjete. Posao kojim se vjerovnici izravno oštećuju može se pobijati unutar tri mjeseca uz iste uvjete. Radnja bez naknade ili uz neznatnu naknadu pobojna je do četiri godine unatrag (osim uobičajenog prigodnog dara neznatne vrijednosti). Radnja s namjerom oštećenja pobojna je do deset godina unatrag ako je druga strana znala za namjeru.
Strože se gleda prema bliskim osobama. Kod poduzeća to su članovi uprave i nadzornih tijela, osobe koje u kapitalu sudjeluju s više od jedne četvrtine te osobe s položajnom ili radnom vezom koja im omogućuje uvid u stanje poduzeća. Za bliske osobe zakon pretpostavlja da su znale za nesposobnost plaćanja. Zajam članova društva kojim se nadomješta kapital također ima posebna pravila.
Ako je prije stečaja vođen predstečajni postupak, rokovi se računaju unatrag od podnošenja prijedloga za predstečaj. Tužba se može podnijeti u roku od dvije godine od otvaranja stečaja. Ako pobijanje uspije, radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i druga strana mora vratiti primljeno, a njezina se tražbina oživljava.
Zaštićena su plaćanja iz čl. 62.b (transakcije nužne za pregovore o planu restrukturiranja). Zato se prije većih plaćanja, prodaje imovine ili davanja jamstava u teškoćama isplati posavjetovati sa stručnjakom.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 198.–203., 207., 208. st. 3., 212. i 62.b.
Po čemu se stečaj razlikuje od predstečaja?
I predstečaj i stečaj su sudski postupci. U predstečaju poduzeće i dalje vodi uprava, uz nadzor povjerenika. U stečaju poduzeće vodi stečajni upravitelj umjesto uprave. Predstečaj služi tome da poduzeće s vjerovnicima dogovori plan i nastavi poslovati. Stečaj služi skupnom namirenju vjerovnika: imovina se unovčuje, a prikupljeni novac dijeli vjerovnicima. Dva postupka ne mogu teći istodobno: dok traje predstečaj, ne smije se pokrenuti stečaj, a nakon pokretanja stečaja ne smije se pokrenuti predstečaj.
Više o tome
Razlog za predstečaj je prijeteća nesposobnost za plaćanje. Razlozi za stečaj su nesposobnost za plaćanje i prezaduženost. Predstečaj može pokrenuti samo dužnik, a stečaj vjerovnik ili dužnik. FINA je dužna podnijeti prijedlog za stečaj ako je račun neprekinuto blokiran 120 dana.
U predstečaju uprava ostaje na čelu poduzeća, a povjerenik je nadzire. U stečaju stečajni upravitelj preuzima prava i obveze tijela dužnika. Nakon zaključenja stečaja pravna osoba se briše iz registra i prestaje postojati.
Uprava mora podnijeti prijedlog za stečaj bez odgode, a najkasnije u roku od 21 dan od nastanka stečajnog razloga, a inače osobno odgovara vjerovnicima za štetu.
Ni stečaj ne znači uvijek kraj poduzeća. Nakon otvaranja stečaja može se izraditi stečajni plan kojim se, među ostalim, dužniku može ostaviti imovina radi nastavka poslovanja, a sud u određenim slučajevima može dopustiti da dužnik sam upravlja pod nadzorom stečajnog povjerenika (osobna uprava). Ako predstečaj ne uspije, sud ga obustavlja i po službenoj dužnosti nastavlja kao da je podnesen prijedlog za stečaj, osim ako je poduzeće u međuvremenu postalo platežno sposobno i podmirilo sve obveze.
U stečaju se prvo namiruju troškovi postupka i obveze stečajne mase, zatim radnici i ostali vjerovnici prema isplatnim redovima.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 2., 4.–7., 15., 64. st. 2., 88. st. 1., 109., 110., 138., 154., 286. st. 3., 303. i 356.
Što se događa s kupcima i dobavljačima kad se blokada sazna?
Kad se blokada sazna, kupci i dobavljači gube povjerenje i postaju oprezniji. Dobavljači najčešće odbijaju daljnju isporuku, a traže i dodatne instrumente osiguranja ili alternativne načine plaćanja. Zato je dobro da ključni partneri o blokadi prvo čuju od vas, a ne iz drugih izvora.
Više o tome
U našoj praksi poduzeće koje samo i mirno objasni što se događa i kako će se riješiti, uz konkretan plan, zadrži više povjerenja od onoga koje šuti dok partneri ne saznaju drukčije.
Prije razgovora treba znati tri stvari: koliko je blokada velika, koliko dugo može trajati i što poduzeće može obećati. Ne obećavajte rokove koje ne možete ispuniti.
Predstečajni postupak
Što je predstečajni postupak i čemu služi?
To je sudski postupak u kojem poduzeće kojem prijeti nesposobnost za plaćanje s vjerovnicima dogovara plan restrukturiranja: reprogram, djelomični otpis ili pretvaranje duga. Uprava i dalje vodi poslovanje, a sud imenuje predstečajnog povjerenika koji nadzire poslovanje. Cilj je da poduzeće nastavi raditi, umjesto da završi u stečaju.
Više o tome
Zamislite predstečaj kao strukturiran razgovor s vjerovnicima pod okriljem suda. Poduzeće predloži plan: kako će poslovati, što će platiti, kada i što od duga vjerovnici dobivaju. Vjerovnici o planu glasuju, a sud ga potvrđuje.
Glavne faze su: prijedlog za otvaranje postupka, otvaranje, prijava i ispitivanje tražbina, pregovori o planu, glasovanje vjerovnika i potvrda plana. Cijelo vrijeme poduzeće posluje, uprava ostaje na čelu, a povjerenik nadzire, osobito plaćanja.
Glavna prednost: potvrđeni plan obvezuje sve vjerovnike na koje se odnosi, i one koji su glasovali protiv ili nisu sudjelovali. Zato predstečaj može uspjeti i kad se izvansudski dogovor sa svima ne može postići.
Za vlasnika ili upravu to znači: poduzeće ima priliku nastaviti raditi, a vjerovnici dobivaju strukturiran i provjerljiv način namirenja, obično bolji nego u stečaju. Zakon dodatno štiti vjerovnika: onaj koji planu prigovori i učini vjerojatnim da je planom stavljen u lošiji položaj nego bez plana može tražiti da sud uskrati potvrdu plana. Ishod nikad nije zajamčen, jer ovisi o vjerovnicima i sudu.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 2., 4., 22.–24., 61. st. 4. i 5. te čl. 62. st. 1.
Je li predstečajna nagodba isto što i predstečajni postupak?
U svakodnevnom govoru da. Predstečajna nagodba bila je postupak po zakonu koji je vrijedio do 2015.; danas se postupak zove predstečajni postupak i uređuje ga Stečajni zakon. Cilj je isti, ali su pravila drugačija: danas o svemu odlučuje trgovački sud.
Više o tome
Mnogi i dalje govore „predstečajna nagodba“ jer je taj izraz ostao iz razdoblja kad se postupak vodio po drugom zakonu. To je razumljivo, jer je sama ideja ostala ista: dužnik i vjerovnici dogovaraju plan, a ako plan zadovolji propisane uvjete, obvezuje sve vjerovnike.
Danas se postupak zove predstečajni postupak i uređuje ga Stečajni zakon. Vodi ga trgovački sud, a sud imenuje predstečajnog povjerenika. FINA i dalje ima ulogu, primjerice u evidenciji osnova za plaćanje i u tablicama prijavljenih tražbina, ali o otvaranju postupka, planu i potvrdi odlučuje sud.
Za vas kao vlasnika ili upravu razlika je praktična: kad čitate stare članke i vodiče, računajte da su pravila u međuvremenu mijenjana. Zato vodimo računa da se oslanjamo na važeći zakon, a ne na starije tekstove.
Ako ste negdje pročitali pojam „predstečajna nagodba“, to ne znači da je tekst loš. Samo provjerite kada je napisan i odnosi li se na današnji zakon.
Kada poduzeće treba u predstečaj?
Što prije, čim se pojave prvi znakovi. Zakon dopušta predstečaj kad poduzeću prijeti nesposobnost za plaćanje, a znakovi su konkretni: neizvršene osnove za plaćanje u FINA-i, plaće koje kasne više od 30 dana ili porezi i doprinosi neplaćeni 30 dana od dospijeća plaće. Svaki od tih znakova je okidač za odluku, a ne razlog za čekanje.
Više o tome
Predstečaj nije posljednja nada, nego alat za poduzeće koje još ima što spašavati. Najbolje ga je razmatrati dok poduzeće još posluje, ima kupce i zaposlene, a vjerovnici još žele razgovarati.
Odluka je najlakša kad su istodobno ispunjena tri uvjeta: poduzeće ima održivu jezgru poslovanja, vjerovnika je više nego što se s njima može sporazumjeti izvan suda, a vremena je dovoljno da se plan pripremi.
Nakon 60 dana neizvršenih osnova za plaćanje zakon pretpostavlja nesposobnost za plaćanje, što je stečajni razlog. Tada uprava mora u roku od 21 dan podnijeti prijedlog za stečaj, a pretpostavka prijeteće nesposobnosti za plaćanje, na kojoj se temelji predstečaj, više se ne primjenjuje (čl. 4. st. 2.), pa predstečaj postaje bitno teže ostvariv. Razlozi za stečaj mogu nastati i prije 60 dana, na primjer kad poduzeće nije isplatilo tri uzastopne plaće, pa 60 dana nije vrijeme koje se smije iskoristiti do kraja. Novi predstečaj nije moguć dok ne istekne dvije godine od ispunjenja obveza iz potvrđenog plana, pa plan mora biti realan.
Ako niste sigurni, pogled u brojke i razgovor sa savjetnikom i odvjetnikom jeftiniji su od čekanja. Odluka o prijedlogu pravno je pitanje koje potpisuje i podnosi dužnik. Preporučujemo da se u tome posavjetujete s odvjetnikom.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 4., 6., 32. i 110. st. 2.
Tko pokreće predstečajni postupak i što treba priložiti?
Prijedlog podnosi samo dužnik, trgovačkom sudu, na propisanom obrascu. Uz prijedlog idu financijski izvještaji ne stariji od tri mjeseca, popis imovine i obveza, izjava o broju zaposlenih i, ako je gotov, plan restrukturiranja.
Više o tome
Postupak može pokrenuti samo poduzeće koje je dužnik, ne vjerovnik. To znači da odluka i inicijativa pripadaju upravi. Prijedlog se podnosi trgovačkom sudu na propisanom obrascu, a pravni dio se u praksi obično povjerava odvjetniku.
Uz prijedlog se prilažu financijski izvještaji ne stariji od tri mjeseca, popis imovine i obveza, izjava o broju zaposlenih i, ako je gotov, plan restrukturiranja. Sud odlučuje o otvaranju u roku od osam dana od urednog prijedloga.
Ako plan nije priložen uz prijedlog, dužnik ga mora podnijeti najkasnije u roku od 21 dan od pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama. Ako u tom roku ne dostavi plan koji obuhvaća sve utvrđene i osporene tražbine, sud obustavlja postupak. Zato je dobro plan pripremati prije nego što se prijedlog podnese: tako rok ne postaje opterećenje.
Vjerovnici ne mogu spriječiti otvaranje postupka, ali kasnije glasuju o planu. Podjela posla koju preporučujemo: odvjetnik vodi pravni dio i podnesak, a financijski savjetnik priprema brojke, plan i komunikaciju s vjerovnicima.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 16., 25., 26. i 52.; FINA.
Koliko košta predstečajni postupak i što se plaća?
Uz prijedlog se plaćaju sudska pristojba od 280 eura i predujam za troškove postupka od 660 eura. Ako se predujam ne uplati, sud prijedlog odbacuje kao nedopušten. Uz to se plaćaju naknada FINA-i, naknada predstečajnom povjereniku te troškovi savjetnika i odvjetnika.
Više o tome
Sudska pristojba za prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka iznosi 280 eura. Plaća se za prijedloge podnesene od 1. lipnja 2026., kad je na snagu stupila nova Uredba o tarifi sudskih pristojbi.
Predujam za pokriće troškova postupka iznosi 660 eura i plaća ga predlagatelj. Ako prijedlog podnosi više predlagatelja, predujam plaćaju u jednakim iznosima. Ako se predujam ne uplati, sud prijedlog odbacuje kao nedopušten.
Naknadu FINA-i za njezine poslove u postupku propisuje poseban pravilnik.
Nagradu i naknadu troškova predstečajnog povjerenika određuju se prema pravilima koja vrijede za stečajnog upravitelja.
Troškovi savjetnika i odvjetnika nisu propisani zakonom, nego se dogovaraju ugovorom. Njihov iznos ovisi o veličini poduzeća, broju vjerovnika i opsegu posla.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 23. i 28.; Uredba o tarifi sudskih pristojbi (NN 50/2026), Tar. br. 22.
Deblokira li se račun kad se otvori predstečaj?
Da, ali ne automatski, ne zauvijek i ne uvijek. Ovrhe se prekidaju danom otvaranja, a FINA od primitka rješenja suda prestaje izvršavati osnove za plaćanje na teret poduzeća. Zaštita traje 120 dana, a sud je može produljiti najviše dva puta po 90 dana, ukupno najviše 300 dana. Ne vrijedi za sve: FINA i dalje izvršava osnove za plaće, otpremnine, uzdržavanje djeteta i mjere osiguranja u kaznenom postupku, a sud zabranu može i ukinuti.
Više o tome
Ovo je jedna od najvažnijih koristi predstečaja, ali i mjesto gdje se najlakše pogriješi. Otvaranjem postupka prekidaju se ovrhe, a FINA prestaje izvršavati osnove za plaćanje s računa poduzeća. Poduzeće tako dobiva vrijeme da pripremi plan i vodi pregovore.
Iznimke postoje. FINA i dalje izvršava osnove za neisplaćene plaće, naknade plaće i otpremnine te za uzdržavanje djeteta i mjere osiguranja u kaznenom postupku, a neki vjerovnici (primjerice za naknadu štete zbog ozljede na radu) mogu preko povjerenika tražiti nastavak naplate. Nove osnove FINA za vrijeme zaštite ne evidentira.
Zaštita traje 120 dana. Sud je na zahtjev poduzeća, vjerovnika ili povjerenika može produljiti dva puta za po 90 dana ako pregovori napreduju, što je ukupno najviše 300 dana. Zahtjev za produljenje treba podnijeti najkasnije 15 dana prije isteka roka. Ako FINA ne primi odluku o produljenju na vrijeme, naplata s računa se nastavlja. Sud može zabranu i ukinuti ako vjerovnici koji mogu blokirati plan ne podržavaju pregovore.
U praksi zato prve dane nakon otvaranja i svaki rok produljenja treba pažljivo pratiti, a plan i pregovore voditi tako da pokažu napredak.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 68. i 69. (pročišćeni tekst, NN 71/15, 36/22); izmjene: Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona, NN 36/22, čl. 42. i 44.
Koliko traje predstečajni postupak?
Zakon traži da završi u roku od 120 dana od otvaranja. Sud može rok produljiti za još najviše 180 dana ako postupak napreduje, pa je gornja granica 300 dana. Ako vjerovnici ne prihvate plan, a u zakonskim rokovima više nema vremena za novo glasovanje, sud utvrđuje da vjerovnici neće prihvatiti plan, postupak se obustavlja, a sud po službenoj dužnosti nastavlja kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečaja: u praksi poduzeće tada najčešće ide u stečaj.
Više o tome
Osnovni rok je 120 dana od otvaranja. Sud ga može produljiti za najviše 180 dana ako postupak napreduje, pa je gornja granica 300 dana od otvaranja.
Zabrana ovrhe također traje 120 dana i sud je može produljiti dva puta za po 90 dana. To znači da poduzeće ima ograničeno vrijeme, što valja imati u vidu pri planiranju.
Najviše vremena odnose prijava i ispitivanje tražbina te pregovori o planu. Zato je presudno da plan i brojke budu spremni prije prijedloga. Poduzeće koje ulazi u postupak s gotovim planom štedi tjedne, a u predstečaju je to dragocjeno.
Ako dužnik do ročišta za glasovanje ispuni sve obveze prema vjerovnicima, sud obustavlja postupak. Ako pritom utvrdi da je dužnik sposoban za plaćanje i da je ispunio sve obveze prema vjerovnicima, postupak se ne nastavlja kao stečaj.
Što to znači u praksi: ne računajte da će postupak „nekako potrajati“. Svaki dan ima svoj zadatak, a rokovi su stroži nego što se čini kad se postupak pokreće.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 63., 64. i 68. st. 2.
Može li poduzeće normalno poslovati tijekom predstečaja?
Može, ali uz ograničenja. Od podnošenja prijedloga poduzeće smije obavljati samo plaćanja nužna za redovno poslovanje. Do otvaranja postupka ne smije otuđivati ni opterećivati imovinu, a nakon otvaranja to smije samo uz prethodno odobrenje povjerenika. Od otvaranja ne smije ispunjavati ni obveze nastale i dospjele prije otvaranja, osim onih koje zakon navodi, primjerice plaće radnika. Ostale se takve tražbine namiruju prema planu. Povjerenik nadzire poslovanje, osobito financijsko poslovanje i stvaranje novih obveza.
Više o tome
Predstečaj nije zaustavljanje poslovanja. Poduzeće i dalje radi: proizvodi, prodaje, naplaćuje, plaća plaće i nužne troškove. Dužnici poduzeća i dalje plaćaju njemu, a sud ih na to izričito poziva u rješenju o otvaranju postupka.
Zakon kao nužna navodi: plaćanja iz radnoga odnosa u bruto iznosu za radnike i prijašnje radnike, otpremnine do iznosa propisanog zakonom i kolektivnim ugovorom, naknadu štete zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, plaće i druga prava radnika dospjela nakon podnošenja prijedloga, troškove predstečajnog postupka i druga plaćanja nužna za redovno poslovanje propisana posebnim zakonom.
Od otvaranja ne smiju se ispunjavati obveze nastale i dospjele prije otvaranja, osim onih iz prethodnog odlomka. Ostale se namiruju prema planu restrukturiranja. Prodaju ili opterećenje imovine dužnik smije poduzeti samo uz prethodno odobrenje povjerenika, a ako povjerenik nije imenovan, suda.
Zato su plaće prvo što treba uredno plaćati: ako dužnik tijekom postupka više od 30 dana kasni s plaćom dospjelom nakon otvaranja ili ne uplati doprinose i poreze u tom roku, sud će obustaviti postupak.
Dužnik mora moći dokazati da je plaćanje bilo nužno za redovno poslovanje, a to ocjenjuje sud. Nemogućnost dokazivanja nužnosti plaćanja za redovno poslovanje može za posljedicu imati obustavu predstečajnog postupka.
Povjerenik nadzire poslovanje, osobito financijsko poslovanje i stvaranje novih obveza, te namirenje troškova postupka. Praktično to znači da uprava treba voditi urednu evidenciju, redovito izvještavati povjerenika i unaprijed razmisliti o svakom neuobičajenom izdatku. U našoj praksi za sva plaćanja unaprijed najbolje je tražiti pisanu suglasnost povjerenika.
Dobra praksa je voditi evidenciju po kategorijama: plaćanja redovnog poslovanja, obveze nastale prije otvaranja (koje se ne plaćaju, osim onih koje zakon dopušta, primjerice plaća radnika) i sve što izlazi iz uobičajenog. Tako uprava lako dokaže da je postupala prema pravilima, a povjerenik i vjerovnici imaju povjerenja u poduzeće.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 24., 29., 64. i 67.
Koliko vjerovnika mora prihvatiti plan?
Vjerovnici glasuju po skupinama. Plan je prihvaćen kad su u svakoj skupini ispunjena oba uvjeta: za plan je glasovala većina vjerovnika (po broju) i njihove tražbine čine više od dvije trećine zbroja svih tražbina u toj skupini. Vjerovnik koji ne glasuje računa se kao da je glasovao za plan.
Više o tome
Vjerovnici se dijele u skupine prema sličnom pravnom položaju tražbina, primjerice vjerovnici s osiguranjem i oni bez njega. U svakoj skupini moraju biti ispunjena oba uvjeta: plan mora dobiti većinu vjerovnika po broju i više od dvije trećine tražbina računano prema visini duga. Jedan uvjet bez drugoga nije dovoljan. Dakle, ne broji se samo koliko ih je, nego i koliko im se duguje.
Vjerovnici glasuju pisano, na propisanom obrascu koji treba stići sudu do početka ročišta za glasovanje. Tko obrazac ne dostavi ili ga dostavi tako da se ne može nedvojbeno utvrditi kako je glasovao, smatra se da je glasovao za plan. Zato se u zbroj za plan ubrajaju i oni koji se uopće ne jave. Obrazac ne mora stići poštom unaprijed. U praksi ga vjerovnici često predaju sudu prije samog ročišta, to jest prije samog glasovanja o planu. Ročište za glasovanje mora se održati najkasnije 30 dana od pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama.
Primjer: vjerovnici u jednoj skupini zajedno potražuju 900.000 eura. Plan prolazi ako oni koji su za plan potražuju više od 600.000 eura. Zakon to kaže ovako: zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan dvostruko prelazi zbroj tražbina onih koji su glasovali protiv.
Zato je važno vjerovnicima pravodobno objasniti plan i postupak glasovanja.
Pod zakonskim uvjetima sud može potvrditi plan i kad ga neka skupina nije prihvatila. Time se sprječava da jedna skupina blokira dobar plan, ali taj put zahtijeva pažljivu pripremu i obrazloženje.
Zato plan ne pišemo samo za sud, nego i za vjerovnike: tko su, što žele i što im plan donosi u usporedbi sa stečajem. Što su veći vjerovnici uvjereniji, to je izglednije da će plan proći.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 55., 58., 59. i 59.a.
Trebaju li vjerovnici prijaviti tražbine?
Da. Sud, na temelju zakona, rješenjem o otvaranju postupka poziva vjerovnike da tražbine prijave FINA-i u roku od 21 dan od dostave rješenja. Prijava je u njihovom interesu: vjerovnik koji nije prijavio tražbinu ne sudjeluje u glasovanju o planu, a tražbine se ostvaruju samo u predstečajnom postupku. Nakon završetka postupka može se namiriti samo onako kako plan određuje za njegovu skupinu vjerovnika.
Više o tome
Prijava tražbina je korak u kojem se utvrđuje tko je sve vjerovnik i koliko potražuje. Vjerovnici ih prijavljuju FINA-i.
Kada vjerovnik mora prijaviti tražbinu? Rok je 21 dan od dostave rješenja o otvaranju postupka. Sud rješenje ne šalje poštom, nego ga objavi na e-Oglasnoj ploči sudova, a dostava se smatra obavljenom kad istekne osmi dan od objave. Rok od 21 dan počinje teći tek tada, pa nemojte računati rok od dana objave: do zadnjeg dana za prijavu prođe oko četiri tjedna od objave.
FINA sastavlja tablice prijavljenih tražbina, a dužnik, povjerenik i vjerovnici mogu ih osporavati u zakonskim rokovima. Vjerovnik koji nije prijavio tražbinu ne sudjeluje u postupku, pa ni u glasovanju o planu. Nakon završetka postupka može se namiriti samo onako kako plan određuje za njegovu skupinu vjerovnika.
Što to znači za poduzeće: prijavljene iznose treba usporediti s vlastitim knjigama. Ako se pojavi tražbina koju smatrate netočnom ili neosnovanom, potrebno ju je pravodobno osporiti. Propušteni rok ne može se nadoknaditi.
Tablica prijavljenih tražbina osnova je i za izračun u planu: ona pokazuje koliko se i kome duguje te koje skupine vjerovnika postoje. Zato je ispitivanje tražbina jedan od najvažnijih dijelova postupka.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 12., 34., 47., 56., 62. i 106. st. 1..
Što je s plaćama i zaposlenicima tijekom predstečaja?
Plaće se i dalje moraju isplaćivati, jer su dio redovnog poslovanja. Predstečajni postupak ne utječe na tražbine radnika, pa ni na plaće koje nisu isplaćene prije otvaranja postupka: one ne mogu biti predmet plana. Plan mora opisati učinke na zapošljavanje te način na koji će se radnici obavijestiti i s njima savjetovati.
Više o tome
Za zaposlene predstečaj najčešće ne znači ništa dramatično: rade, a plaće se isplaćuju kao i prije. Plaće su dio redovnog poslovanja i među prvim su obvezama koje se plaćaju. FINA i za vrijeme zaštite i dalje izvršava osnove za neisplaćene plaće, naknade plaće i otpremnine.
Zakon izričito navodi da predstečajni postupak ne utječe na tražbine sadašnjih i prijašnjih radnika iz radnog odnosa u bruto iznosu, na otpremnine do iznosa propisanog zakonom odnosno kolektivnim ugovorom te na naknadu štete zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Te tražbine ne mogu biti predmet plana restrukturiranja, pa se plaće zatečene neisplaćene prije otvaranja ne otpisuju niti reprogramiraju planom.
Plan restrukturiranja mora opisati moguće učinke na zapošljavanje, na primjer otkaze ili rad na kraće vrijeme, te način obavještavanja radnika i savjetovanja s njima. Mjere koje mijenjaju ugovore o radu podliježu odobrenju radnika. Ako poduzeće za vrijeme postupka više od 30 dana kasni s plaćom nastalom nakon otvaranja postupka ili ne uplati poreze i doprinose prema plaći, sud obustavlja predstečaj.
Kako komunicirati: iskreno i na vrijeme. Zaposleni koji prvo čuju o postupku iz medija ili od dobavljača gube povjerenje, a povjerenje je u restrukturiranju ključno. Zato unaprijed planiramo tko, kada i što kaže zaposlenicima.
Savjetovanje o radnim pitanjima (otkazi, kolektivni ugovori) pravno je područje koje vode odvjetnici, a mi pripremamo brojke i plan.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 27., 29., 64., 66. i 69.
Može li i obrtnik u predstečaj?
Može. Zakon predstečaj dopušta i dužniku pojedincu, odnosno fizičkoj osobi koja je obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, kao što je obrtnik, i fizičkoj osobi koja je obveznik poreza na dobit. Postupak je ipak složeniji, jer kod obrtnika nema odvojene imovine poduzeća.
Više o tome
Obrtnik je fizička osoba koja posluje u vlastito ime, pa i za dugove obrta odgovara cijelom svojom imovinom. Upravo zato je kod obrtnika postupak osjetljiviji: nema razlike između imovine poslovanja i privatne imovine kao kod društva.
Zakon predstečaj dopušta i dužniku pojedincu, odnosno fizičkoj osobi koja je obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, kao što je obrtnik, i fizičkoj osobi koja je obveznik poreza na dobit. Postupak slijedi isti okvir kao i za društva, ali su u praksi pitanja imovine, jamstva i obitelji složenija.
U postupku vjerovnici obrtnika prijavljuju samo tražbine proizašle iz obavljanja njegove djelatnosti ili vezane uz obavljanje njegove djelatnosti (čl. 36. st. 3.), dok obrtnik za njih odgovara cijelom svojom imovinom.
Što to znači: obrtnik koji vidi teškoće treba još ranije pogledati brojke i razgovarati sa stručnjacima, jer su posljedice osobnije. Odvjetnik procjenjuje što se može i što ne, a savjetnik priprema financijski dio.
Naše usluge prvenstveno su namijenjene poduzećima, ali s obrtnicima razgovaramo i procjenjujemo svaki slučaj posebno.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 3. i 36.
Može li obrtnik biti oslobođen dugova koje stečajem ne uspije platiti?
Može, ali samo dužnik pojedinac, na primjer obrtnik, i uz uvjete iz zakona. Obrtnik koji uđe u stečaj može zatražiti oslobođenje od obveza prema stečajnim vjerovnicima koje stečajem ostanu nenamirene. Za to mora tri godine od otvaranja stečaja ustupiti povjereniku dio svojih primanja i tijekom tog razdoblja ispunjavati zakonske dužnosti.
Više o tome
Prijedlog se podnosi uz prijedlog za stečaj, a ako ga je podnio netko drugi, najkasnije 15 dana nakon upute suda. Uz prijedlog se prilaže izjava o ustupu založivih tražbina iz radnog odnosa ili drugih tekućih primanja za razdoblje od tri godine od otvaranja stečaja. Ako je dužniku oslobođenje već jednom bilo dodijeljeno, ustup traje pet godina, a oslobođenje nije dopušteno ako je dužnik u zadnjih deset godina već bio oslobođen ili mu je oslobođenje uskraćeno.
Tijekom ustupa dužnik se mora baviti primjerenim zanimanjem ili tražiti primjereno zaposlenje, polovinu naslijeđene imovine i cijelu vrijednost dara ili dobitka predati povjereniku, prijaviti promjenu stanovanja ili zaposlenja te ne smije nijednom vjerovniku dati posebnu prednost.
Sud može oslobođenje odbiti na prijedlog vjerovnika, primjerice ako je dužnik pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv imovine ili gospodarstva, ako je u zadnje tri godine davao netočne ili nepotpune podatke o svom stanju radi kredita ili izbjegavanja plaćanja javnih obveza, ako je preuzimao neprimjerene obveze ili rasipao imovinu, ili je bez izgleda za poboljšanje odgađao otvaranje stečaja.
Oslobođenje se ne odnosi na osigurane tražbine, štetu iz namjerno počinjene nedopuštene radnje, novčane kazne, uzdržavanje, tražbine nastale nakon otvaranja stečaja i troškove stečajnog postupka. Ne utječe ni na prava vjerovnika prema jamcima i sudužnicima. Zabrana obavljanja djelatnosti izdana samo zbog insolventnosti prestaje djelovati kad oslobođenje postane pravomoćno.
Bez oslobođenja vjerovnici mogu nakon zaključenja stečaja neograničeno ostvarivati preostale tražbine prema dužniku pojedincu. Zaključenjem stečaja obrtnik gubi svojstvo obrtnika.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 286. st. 3., 287., 372.–376., 381., 387. i 388.
Tko je predstečajni povjerenik i što radi?
Povjerenika imenuje sud rješenjem o otvaranju predstečajnog postupka. Povjerenik nadzire poslovanje dužnika i provjerava tražbine.
Više o tome
Zakon povjereniku nalaže, među ostalim: da ispita poslovanje dužnika, da ispita popis imovine i obveza dužnika, da provjeri vjerodostojnost prijavljenih tražbina i ospori one u čije postojanje posumnja, te da nadzire poslovanje, osobito financijsko poslovanje i stvaranje novih obveza.
Povjerenik sudu prijavljuje dužnika koji postupa protivno zakonu, izdaje potrebne naloge i potvrde, nadzire namirenje troškova postupka i redovito izvješćuje sud. Tijekom pregovora može preuzeti dio upravljanja imovinom i poslovima, osim onog u čemu dužnik slobodno raspolaže.
Na ročištu za glasovanje o planu povjerenik se, nakon izlaganja dužnika, mora očitovati o planu. Za poduzeće to znači da povjerenik vidi sve brojke. Povjerenik je dužan pružati pomoć dužniku u izradi plana restrukturiranja i u pregovorima o tom planu. Otvorena i pravodobna suradnja s povjerenikom olakšava cijeli postupak.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 24., 33. i 55. st. 4.
Što se događa s ovrhama i sudskim sporovima kad se postupak otvori?
Otvaranjem predstečajnog postupka prekidaju se parnični i arbitražni postupci te ovršni postupci i postupci osiguranja protiv dužnika, a novi se ne mogu pokretati za tražbine na koje postupak utječe. Zabrana ovrhe traje 120 dana, uz mogućnost da je sud dva puta produlji za po 90 dana.
Više o tome
Prekinuti parnični i arbitražni postupci nastavljaju se tek nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma za osporene tražbine ili nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka. Zabrana ne vrijedi za postupke radi tražbina nastalih nakon otvaranja postupka.
Ako sud potvrdi plan, nastavlja prekinute parnice i odbacuje tužbe u dijelu koji obuhvaća plan, odnosno obustavlja ovrhu i osiguranje. Postupak ne utječe na mjere osiguranja u kaznenom postupku, na porezne postupke utvrđivanja zloupotrebe prava ni na upravne postupke Ministarstva financija i Porezne uprave utvrđivanja poreznih obveza.
O tome što točno FINA i dalje izvršava (primjerice plaće) govori odgovor o deblokadi računa.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 68. i 68.a.
Smije li dobavljač prekinuti isporuku zbog starog duga nakon otvaranja predstečaja?
Ne. Kad je predstečajni postupak otvoren, dobavljač iz ugovora sklopljenog prije otvaranja, koji još nije u potpunosti ispunjen, ne smije zbog neplaćenog duga uskratiti isporuku, raskinuti ugovor, proglasiti dug dospjelim niti ugovor izmijeniti na štetu poduzeća. Ako ipak tako postupi, takvo postupanje nema pravni učinak.
Više o tome
Posebno se štite ugovori koji su nužni za redovito poslovanje, uključujući opskrbu čiji bi prekid mogao dovesti do obustave poslovanja. Dobavljač se ne smije pozvati ni na ugovornu klauzulu kojom bi se prekid ili raskid vezao uz sam prijedlog za predstečaj ili njegovo otvaranje, a ugovorne odredbe koje to unaprijed isključuju nemaju pravni učinak.
Zaštita se odnosi na dug nastao prije otvaranja postupka. Obveze koje nastanu nakon otvaranja poduzeće mora redovito plaćati: prije zaključenja postupka mora namiriti troškove postupka i nesporne dospjele tražbine nastale nakon otvaranja.
Pravila se ne primjenjuju na burzovne i slične poslove s fiksnim rokom te na financijske ugovore (npr. vrijednosni papiri, strana valuta, opcije), kako ih opisuje čl. 182. st. 1.–4. Stečajnog zakona.
Što se događa ako dobavljač ipak prestane isporučivati, zakon u tim člancima ne propisuje (npr. naknadu štete ili novčanu kaznu). Zakon samo kaže da takvo postupanje nema pravni učinak.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 67.a, 74.a st. 2. i čl. 182. st. 1.–4.
Mogu li se tražbine osporiti i kako?
Mogu. Vjerovnik ima 15 dana od dostave očitovanja dužnika i povjerenika da ospori tražbine koje smatra nepostojećima, uz naznaku iznosa i razloga osporavanja. Dužnik i povjerenik imaju 30 dana od dostave tablice prijavljenih tražbina da se za svaku očituju: priznaju li je ili osporavaju.
Više o tome
Očitovanje se podnosi FINA-i na propisanom obrascu, a za svaku tražbinu sadrži broj iz tablice prijavljenih tražbina, podatke o vjerovniku i izjavu priznaje li se ili osporava tražbina. Osporavanje mora imati iznos i razlog. Nakon isteka roka za očitovanje dužnik i povjerenik ne mogu više osporavati tražbine koje su priznali.
Između zadnjeg dana roka za osporavanje i ročišta za ispitivanje tražbina mora proći najmanje osam, a najviše 15 dana. Zato rokove treba pratiti od prvog dana i prijavljene iznose usporediti s vlastitim knjigama.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 34. i 41.
Što ako vjerovnici ne prihvate plan?
Ako sud utvrdi da vjerovnici neće prihvatiti plan, obustavit će predstečajni postupak i po službenoj dužnosti nastaviti postupak kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, osim ako utvrdi da je dužnik sposoban za plaćanje i da je ispunio sve obveze prema vjerovnicima.
Više o tome
Zato je plan najbolje pripremiti tako da vjerovnicima pokaže realnu sliku i da dokaže da vjerovnici nisu u lošijem položaju nego bez plana (čl. 61. st. 4.), a najbolje i da im ponudi više nego što bi dobili u stečaju. O tome kako se glasuje i koliko vjerovnika mora prihvatiti plan govori posebno pitanje u ovoj skupini.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 61. st. 4., čl. 63. i 64.
Što je s jamcima i osobnom odgovornošću direktora tijekom predstečaja?
Uprava ima zakonske dužnosti već kad postoji vjerojatnost nesposobnosti za plaćanje: mora uzeti u obzir interese vjerovnika, poduzeti mjere kojima bi se nesposobnost izbjegla i izbjegavati namjerne radnje ili radnje iz krajnje nepažnje kojima se ugrožava održivost poslovanja. Kad nastane stečajni razlog (nesposobnost za plaćanje ili prezaduženost), uprava mora podnijeti prijedlog za otvaranje stečaja bez odgode, a najkasnije u roku od 21 dan. Ako to ne učini, osobno odgovara vjerovnicima za štetu koju im je time prouzročila (čl. 110.).
Više o tome
Te se dužnosti odnose na direktore odnosno upravu društva. Rano djelovanje, dokumentirano brojkama i planom, najbolja je zaštita i poduzeća i uprave.
Potvrđeni plan ne mijenja prava vjerovnika prema sudužnicima i jamcima poduzeća: vjerovnik ih i dalje može tražiti od jamca ili sudužnika. Poduzeće se, međutim, na temelju plana oslobađa obveza prema svojim sudužnicima i jamcima (regresnim ovlaštenicima) na isti način kao i prema vjerovnicima, pa jamac koji je platio može od poduzeća tražiti samo ono što plan dopušta. Što to točno znači za pojedinog jamca, ovisi o ugovoru o jamstvu. Taj dio pravno provjerava odvjetnik.
Kod obveza iz trgovačkih ugovora jamac odgovara kao jamac platac, ako nije drukčije ugovoreno. To znači da vjerovnik može tražiti ispunjenje od poduzeća, od jamca ili od oba istodobno, jer jamac platac odgovara kao glavni dužnik za cijelu obvezu. Zato jamac prije odluke o predstečaju treba provjeriti što je točno ugovorio i o svojem položaju zatražiti pravni savjet.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 20.a, čl. 62. st. 4., čl. 110. st. 2.–4. i čl. 340. st. 2.; Zakon o obveznim odnosima, čl. 111. st. 3. i 4.
Izvansudski dogovor i restrukturiranje
Može li se dug riješiti bez suda?
Može, ako se s ključnim vjerovnicima, najčešće bankama i većim dobavljačima, dogovori reprogram, djelomični otpis, zamjena duga za kapital ili druge varijante. Takav dogovor je brži, jeftiniji i diskretniji od sudskog postupka.
Više o tome
Izvansudski dogovor znači da se poduzeće i vjerovnici sporazume sami, bez suda. Najčešće se radi o reprogramu (novi rokovi otplate), počeku u otplati, produljenju roka ili djelomičnom otpisu duga. Dogovor je obično brži i jeftiniji, a može ostati diskretan: kupci i dobavljači ne moraju znati.
Granica je u tome što dogovor obvezuje samo one koji ga potpišu. Ako neki važan vjerovnik odbije, a ostali pristanu, dogovor može propasti ili ga treba pretvoriti u predstečajni plan, koji nakon potvrde obvezuje i one koji su bili protiv.
Zato se izvansudski pregovori i predstečaj često pripremaju usporedno, kako se ne bi izgubilo vrijeme: nakon 60 dana neizvršenih osnova za plaćanje zakon pretpostavlja nesposobnost za plaćanje, što je razlog za stečaj (čl. 6. st. 2.). Dok vjerovnici razgovaraju, plan i brojke već su spremni za sud ako razgovori ne uspiju.
Dobar izvansudski dogovor počinje istim temeljem kao i predstečaj: točnom slikom stanja, realnim planom i prijedlogom koji vjerovnici mogu provjeriti. Bez toga vjerovnik nema razloga pristati.
Kada je bolji izvansudski dogovor, a kada predstečajni postupak?
Izvansudski dogovor ima smisla kad je vjerovnika malo, kad su spremni razgovarati i kad račun nije u blokadi ili je blokada kratka. To je i diskretnije rješenje: dogovor ostaje za stolom između poduzeća i vjerovnika, dok se predstečaj objavljuje javno na e-Oglasnoj ploči sudova. Predstečaj je bolji kad je vjerovnika mnogo, kad neki odbijaju dogovor ili kad poduzeću treba zaštita od ovrha dok se plan priprema.
Više o tome
Nema pravila koje vrijedi uvijek, ali postoje jasni kriteriji. Pomaže pogledati pet stvari: koliko je vjerovnika i koliko je dug koncentriran, koliko je dana blokade već iskorišteno, ima li imovine pod zalogom, koliko je važna diskrecija za kupce i dobavljače te hoće li ključni vjerovnici uopće razgovarati.
Izvansudski put je pogodan kad su ključni vjerovnici dvije ili tri banke i nekoliko većih dobavljača, kad se ti ljudi poznaju i spremni su razgovarati te kad je blokada kratka ili je nema. Prednosti su brzina, trošak i diskrecija: dogovor ostaje među strankama, a rješenje o otvaranju predstečaja i prijedlog plana objavljuju se javno na e-Oglasnoj ploči sudova.
Predstečaj je jači kad je vjerovnika mnogo, kad su razmjere duga veće ili kad netko od vjerovnika blokira dogovor. Zaštita od ovrha i obvezujući učinak potvrđenog plana daju sigurnost koju izvansudski dogovor nema.
Pravi odgovor daje tek analiza stanja: popis vjerovnika, plan novčanog toka i procjena njihovih namjera. Često se pripremaju oba puta, pa se izabere onaj koji se pokaže ostvarivim.
Što je plan restrukturiranja i što mora sadržavati?
Plan pokazuje kako će poduzeće ozdraviti i što od toga dobivaju vjerovnici. Sadrži analizu stanja i uzroka teškoća, mjere (troškovi, imovina, organizacija, financiranje), prijedlog za svaku skupinu vjerovnika i plan poslovanja koji dokazuje da je sve ostvarivo.
Više o tome
Dobar plan odgovara na tri pitanja: zašto je poduzeće došlo u teškoće, što će se promijeniti i što će vjerovnici dobiti. Ako ijedno nedostaje, plan nije uvjerljiv.
Za predstečaj zakon traži i plan poslovanja za tekuću i dvije sljedeće godine, podjelu vjerovnika u skupine te opis učinaka na zaposlene. Mjere mogu biti smanjenje troškova, prodaja neproduktivne imovine, promjena organizacije, nova nabava ili pronalaženje novog financiranja.
Vjerovnici plan prihvaćaju kad im donosi više nego stečaj, pa ta usporedba mora biti uvjerljiva i točna. Zato izračun namirenja prema planu i u stečaju stoji u središtu dokumenta.
Plan nije ni lijepo napisan dokument ni popis želja, nego ostvariv program. Svaka brojka mora imati osnovu, a pretpostavke moraju biti takve da ih vjerovnik, sud ili banka mogu provjeriti. Plan koji obećava previše gubi povjerenje.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 27.
Koliko traje izrada plana restrukturiranja?
Ovisi o veličini poduzeća i urednosti podataka: od nekoliko tjedana za manja poduzeća do više mjeseci za složenije slučajeve, računajući od trenutka kad nam dostavite urednu i detaljnu financijsku dokumentaciju potrebnu za izradu plana. Najviše vremena obično odnese prikupljanje točnih brojki. Kad je riječ o planu restrukturiranja u predstečajnom postupku, zakonske rokove obavezno poštujemo.
Više o tome
Pravi odgovor ovisi o tri stvari: koliko je poduzeće veliko i složeno, koliko su podaci uredni i koliko brzo uprava može odgovarati na pitanja. Za manje poduzeće s urednim knjigama plan može biti gotov za nekoliko tjedana od dostave potpune financijske dokumentacije. Za složenije slučajeve (više društava, imovina pod zalogom, mnogo vjerovnika) treba više mjeseci.
Najviše vremena obično odnese prikupljanje točnih brojki: stanje obveza, ugovori, osiguranja i stvarna imovina. Što su podaci urednije složeni, to je plan brži. Zato ponekad nekoliko dana pripreme na početku uštedi tjedne.
U predstečaju, ako plan nije priložen uz prijedlog, mora biti podnesen najkasnije 21 dan nakon pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama. Zato ga je najbolje pripremati prije podnošenja prijedloga, a ne tek kad postupak počne.
U pisanom prijedlogu na početku dogovaramo rokove, a prije toga u uvodnom razgovoru procjenjujemo koliko vremena će vjerojatno trebati.
Plan se tijekom izrade provjerava s vama: u svakoj fazi vidite što je napisano i možete reći što nije točno. Tako nema iznenađenja na kraju, a plan je vaš, ne naš.
Je li restrukturiranje javno?
Ovisi o putu. Savjetovanje i priprema plana su povjerljivi. Izvansudski dogovor može ostati diskretan. Predstečajni postupak je javan: njegovo otvaranje objavljuje se na e-Oglasnoj ploči sudova i upisuje u registar, pa za njega mogu saznati zaposlenici, kupci i dobavljači. Zato komunikaciju treba pripremiti unaprijed.
Više o tome
Razgovor sa savjetnikom je povjerljiv i ni na što vas ne obvezuje. Nitko osim vas ne mora znati da se raspitujete o mogućnostima. Isto vrijedi za pripremu plana: dok traje, to je interna stvar poduzeća.
U izvansudskom dogovoru diskrecija je velika prednost. Pregovara se samo s ključnim vjerovnicima, često s bankama, uz dogovor o povjerljivosti, pa kupci i dobavljači ne moraju ništa znati.
Predstečajni postupak je javan. Otvaranje se objavljuje i upisuje u registar, pa će za njega saznati i zaposleni, kupci i dobavljači. Zato se unaprijed planira komunikacija: tko, kada i što govori. Dobro pripremljena poruka („postupak je alat za oporavak, poslovanje se nastavlja“) smanjuje paniku i čuva odnose.
Pri odluci o putu diskrecija je važna, ali nije jedini kriterij. Ako izvansudski dogovor ne uspije, javnost postupka je cijena koju predstečaj donosi uz svoje prednosti.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 12. i 34. st. 3.
Što je mirovanje (standstill) i kako se dogovara?
Mirovanje je dogovor vjerovnika da tijekom pregovora, u dogovorenom razdoblju, neće tražiti naplatu ni pokretati ovrhu. Poduzeće tako dobiva vrijeme da pripremi plan, a vjerovnici sigurnost da se nitko neće namirivati na njihov račun.
Više o tome
Mirovanje je običan ugovor: obvezuje samo one koji ga potpišu i ne zaustavlja vjerovnike koji ga nisu potpisali. Zato je važno uključiti sve ključne vjerovnike, najčešće banke i veće dobavljače.
U našoj praksi dobro je mirovanje vezati uz jasnu obvezu poduzeća: redovito dostavljanje brojki i plan do dogovorenog datuma.
Za razliku od mirovanja, kad se otvori predstečaj, zakon sam zabranjuje ovrhe za tražbine na koje postupak utječe, i prema vjerovnicima koji s tim nisu suglasni: 120 dana, a sud tu zabranu može dvaput produljiti za po 90 dana.
Izvor (za usporedbu s predstečajem): Stečajni zakon, čl. 68. st. 2.
Što je zamjena duga za kapital?
Vjerovnik umjesto novca dobiva udio u vlasništvu poduzeća: dio duga pretvara se u udjele ili dionice. Poduzeće tako smanjuje dug, a vjerovnik postaje suvlasnik.
Više o tome
Takva zamjena mijenja vlasničku strukturu, pa je prije odluke treba pažljivo razmotriti. Obično zahtijeva odluku skupštine odnosno vlasnika te pravnu i poreznu provjeru, a vlasnici trebaju znati koliko udjela gube.
Vjerovnici je prihvaćaju kad vjeruju da će poduzeće vrijediti više nego što bi dobili naplatom duga. Zato vjerodostojan plan i brojke imaju presudnu ulogu.
U predstečaju zamjena duga za kapital može biti dio plana restrukturiranja. Ako postojeći vlasnici društva nisu donijeli odluku koja to dopušta, sud će uskratiti potvrdu plana. Banka koja bi zamjenom stekla udio od 20 % i više, a koji je veći od 10 % njezina priznatog kapitala, ili većinski udio, mora prije glasovanja zatražiti suglasnost Hrvatske narodne banke. U našoj praksi banke u pravilu ne prihvaćaju zamjenu duga za kapital.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 53. i 61. st. 3. t. 5.
Što ako ključni vjerovnik odbije dogovor?
Izvansudski dogovor obvezuje samo one koji ga potpišu. Ako ključni vjerovnik odbije, dogovor u pravilu propada ili se može pretvoriti u predstečajni plan, koji nakon potvrde obvezuje i vjerovnike koji su bili protiv.
Više o tome
Zato je prije pregovora važno znati tko su ključni vjerovnici i što svaki od njih može dobiti dogovorom, a što u stečaju. Vjerovnik koji u stečaju ne bi dobio gotovo ništa često ima razlog prihvatiti dogovor.
Ako se čini da pregovori neće uspjeti, plan i brojke za predstečaj treba pripremati usporedno, kako se ne bi izgubilo vrijeme: nakon 60 dana neizvršenih osnova za plaćanje zakon pretpostavlja nesposobnost za plaćanje, što je razlog za stečaj (čl. 6. st. 2.).
Je li otpis dijela duga porezno relevantan?
Da, i to za obje strane. Vjerovniku otpis pod zakonskim uvjetima smanjuje oporezivu dobit, a dužniku je u pravilu povećava, i u predstečaju i kod izvansudskog dogovora.
Više o tome
Predstečajni postupak. Otpis po potvrđenom planu restrukturiranja vjerovniku je porezno priznat rashod (Stečajni zakon, čl. 62. st. 3.). Dužniku otpis povećava prihod i dobit, a ta je dobit oporeziva: porezna osnovica je dobit utvrđena prema računovodstvenim propisima (Zakon o porezu na dobit, čl. 5. st. 1.), a zakon za otpis u predstečaju ne predviđa umanjenje osnovice. Dobit nastalu otpisom dužnik uz to mora zadržati do isteka roka za ispunjenje svih obveza iz plana (Stečajni zakon, čl. 62. st. 2.).
Izvansudski dogovor. Vjerovniku se otpis potraživanja priznaje kao rashod samo ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate pažnjom dobrog gospodarstvenika (Zakon o porezu na dobit, čl. 9. st. 2.). Zakon smatra da jesu ako je potraživanje utuženo, prijavljeno u stečajnom postupku ili je postignuta nagodba u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja (st. 3.). Dužniku otpis i ovdje povećava prihod i oporezivu dobit. Iznimka je otpis kreditne institucije: ako je potraživanje bilo vrijednosno umanjeno prema propisima HNB-a i banka se odrekne prava naplate, otpisani iznos dužniku nije oporeziv prihod (st. 5. i 6.).
Pretvaranje duga u kapital. Ako se dio duga umjesto otpisa pretvori u kapital, vjerovnik postaje član društva, a kod dužnika u pravilu ne nastaje prihod od otpisa. Je li to moguće i isplativo, ovisi o vjerovnicima i vlasnicima.
Točan porezni učinak za vaše poduzeće provjerite s poreznim savjetnikom prije potpisa.
Izvor: Stečajni zakon, čl. 62. st. 2. i 3.; Zakon o porezu na dobit, čl. 5. st. 1. i čl. 9.
Financiranje i banke
Što banka gleda kad poduzeće traži kredit?
Banka u biti postavlja tri pitanja: može li poduzeće iz poslovanja vratiti kredit, što ako nešto pođe po zlu i vjeruje li upravi. Odgovore traži u financijskim izvještajima, novčanom toku, postojećim zaduženjima, osiguranju i kvaliteti plana.
Više o tome
Prvo pitanje je otplata: stvara li poduzeće dovoljno novca iz redovnog poslovanja da kredit otplaćuje, uz sve ostale obveze. Zato banka ne gleda samo dobit, nego i novčani tok.
Drugo pitanje je sigurnost: što ako se poslovanje pogorša? Tu dolaze osiguranja (zaloge, jamstva) i procjena rizika. Treće pitanje je povjerenje: poznaje li uprava svoje poslovanje, daje li točne podatke i drži li se dogovora.
Uobičajeno se traže financijski izvještaji za zadnje dvije do tri godine, podaci za tekuću godinu, popis kredita i drugih obveza s uvjetima pod kojima su odobreni, najveći kupci i dobavljači, projekcije računa dobiti i gubitka i novčanih tokova te objašnjenje namjene i izvora otplate. Za investicije još poslovni plan ili investicijska studija, predračuni i dozvole. Svaka banka ima svoj popis, ali logika je ista.
Što pomaže: uredni i dosljedni podaci, jasna namjena kredita, realan plan otplate i otvorenost o slabim točkama. Banka mnogo lakše odobrava zahtjev u kojem su rizici imenovani i uređeni nego onaj u kojem ih netko mora naći.
Izvor: iskustvo iz bankarske prakse.
Koja je razlika između kredita za obrtna sredstva i investicijskog kredita?
Kredit za obrtna sredstva je kratkoročan i financira tekuće poslovanje: zalihe, potraživanja od kupaca i plaćanja dobavljačima. Investicijski kredit je dugoročan i financira ulaganja koja se otplaćuju godinama: opremu, prostor, veće projekte.
Više o tome
Pravilo je jednostavno: ono što se vraća brzo financira se kratkoročno, ono što se vraća dugo financira se dugoročno. Zalihe i potraživanja od kupaca vrte se u mjesecima, pa im odgovara kratkoročni kredit. Oprema, zgrada ili novi pogon donose novac godinama, pa im odgovara dugoročni.
Česta pogreška je financirati dugoročno ulaganje kratkoročnim kreditom. Tada otplata dospijeva prije nego što ulaganje počne donositi novac, pa i zdravo poduzeće upada u probleme s likvidnošću. Obratno, dugoročni kredit za tekuće potrebe skuplji je nego što treba.
Uz kredite postoje i drugi oblici: faktoring (prodaja potraživanja banci ili specijaliziranom trgovačkom društvu), bankarske garancije, akreditivi i leasing. Svaki rješava drugi problem, a pravi izbor ovisi o poslovanju.
Savjetnik pomaže procijeniti koliko novca treba, na koliko dugo i kako ga najjeftinije osigurati, prije nego se zahtjev uopće podnese.
Treba li za kredit uvijek poslovni plan?
Ne uvijek. Za manje kratkoročne kredite banci su često dovoljni izvještaji i dobra povijest suradnje. Za investicije, veće iznose ili poduzeća s kratkom poviješću poslovni plan ili studija su gotovo uvijek potrebni.
Više o tome
Banka gleda koliko mora vjerovati u budućnost poduzeća. Ako već godinama posluje urednim, poznatim i dosljednim rezultatima, povijest govori umjesto plana. Kod novih poduzeća, velikih investicija ili neobičnih zahtjeva, povijest ne objašnjava budućnost, pa treba plan.
Dobar plan ne piše se za banku, nego za upravu: pokazuje koliko novca stvarno treba, kada i kako se vraća. Banka ga onda brže razumije i brže odlučuje. Za investicije plan obično sadrži predviđanje prihoda i troškova po godinama, novčani tok i pokazatelje isplativosti.
Što banke ne vole: plan s previše optimistične pretpostavke, bez analize što ako prodaja zaostane, ili s brojkama koje se ne slažu s ostatkom poslovanja. Realan plan s imenovanim rizicima uvjerljiviji je od savršenog.
Ako niste sigurni treba li vam plan, odgovor se obično nađe u prvom razgovoru s bankom ili savjetnikom.
Plan ne mora biti dugačak. Za manji kredit može biti dovoljno nekoliko stranica s jasnom namjenom, očekivanim prihodima i izračunom otplate; važnije je da je točan nego da je opsežan.
Banka je odbila zahtjev za kredit. Što sada?
Prvo saznajte točan razlog: brojke, osiguranje, iznos, ročnost ili način na koji je zahtjev predstavljen. Često se uz bolju pripremu, drugačiju strukturu ili drugu banku može doći do rješenja.
Više o tome
Odbijanje nije kraj. Prvi korak je razgovor s bankom o razlogu: nedostaju li brojke, je li iznos prevelik, ročnost neprikladna, osiguranje nedovoljno ili je zahtjev nejasno predstavljen. Često je razlog popravljiv.
Zatim pogledajte koji dio možete promijeniti: manji ili stupnjevan iznos, drugačija ročnost, dodatno osiguranje, bolje objašnjena namjena. Ponekad drugi oblik financiranja bolje odgovara poslu, na primjer faktoring umjesto kredita.
Zapišite razloge koje vam je banka navela i usporedite ih s onim što ste podnijeli. Ponekad se pokaže da je zahtjev bio dobar, ali da banka nije dobila podatke koji joj trebaju, i tada je dovoljno nadopuniti dokumentaciju.
Druga banka ili drugačiji pristup ponekad daju drukčiji odgovor, jer banke različito procjenjuju rizik i djelatnosti. Važno je da sve banke dobiju iste točne podatke.
Ponekad je iskren odgovor da kredit u tom trenutku nije dobra ideja i da prvo treba urediti poslovanje ili kapital. I to je vrijedan zaključak, jer štiti poduzeće od duga koji ne može nositi.
Ima li smisla razgovarati s više banaka?
U pravilu da. Banke različito procjenjuju rizik, djelatnosti i osiguranja, pa se uvjeti mogu znatno razlikovati. Važno je da sve banke dobiju iste brojke i istu dokumentaciju, kako bi se ponude mogle pošteno usporediti.
Više o tome
Svaka banka ima vlastita pravila o tome koje djelatnosti, veličine i vrste osiguranja preferira. Ono što je jednoj banci neprivlačno, drugoj može biti redovan posao. Zato razlike u ponudama mogu biti velike, i u cijeni i u uvjetima.
Ne uspoređuje se samo kamatna stopa, nego ukupni trošak financiranja, odnosno efektivna kamatna stopa (EKS), u koju ulaze kamata i naknade. Gledaju se i naknade, ročnost, poček, traženo osiguranje i ugovorne obveze poduzeća prema banci, na primjer pokazatelji koje treba održavati. Jeftinija kamata uz stroge uvjete može na kraju biti skuplja.
Kako postupati: pripremite jedan komplet dokumentacije i dajte ga svim bankama, kako bi ponude bile usporedive. Odlučite unaprijed što vam je najvažnije (cijena, fleksibilnost, brzina) i prema tome vrednujte ponude.
Pregovori su dio posla: uvjeti se često mogu poboljšati, osobito kad imate konkretnu usporedivu ponudu.
Pazite i na to da ne zatrpate banke istim upitom bez jasne strategije. Bolje je prvo odrediti dvije do tri banke koje po veličini i djelatnosti odgovaraju vašem poslu, pa tek onda širiti krug.
Koliko traje priprema zahtjeva za kredit?
Ako su podaci uredni, priprema traje od nekoliko dana za jednostavnije kredite do nekoliko tjedana za investicije sa studijom. Odluka banke dolazi nakon toga i ovisi o banci, iznosu i složenosti.
Više o tome
Vrijeme ovisi o tri stvari: koliko su podaci uredni, koliko je zahtjev složen i treba li poslovni plan ili studija. Za jednostavniji kratkoročni kredit uz uredne izvještaje priprema može trajati nekoliko dana. Za investiciju sa studijom, procjenama i dozvolama traje tjednima.
Najviše vremena obično odnese prikupljanje i usklađivanje podataka: izvještaji, popis obveza, ugovori s kupcima i dobavljačima, predračuni. Što se to bolje pripremi, to je zahtjev brži i uvjerljiviji.
Odluka banke dolazi nakon toga i ne ovisi o nama ni o vama: ovisi o banci, iznosu, složenosti i osiguranju. Zato s odlukom ne treba računati unaprijed, nego planirati s rezervom.
Savjet: počnite pripremu prije nego što vam novac zatreba. Poduzeće koje traži kredit u zadnji čas ima slabiju pregovaračku poziciju.
Rok isplate novca ovisi i o osiguranjima: ako je potrebna zaloga ili upis u registar, to dodatno traje. Zato u planu ostavite vremensku rezervu i pitajte banku unaprijed koji su koraci nakon odobrenja.
Može li poduzeće koje je bilo u teškoćama ponovno dobiti kredit?
Može, ali banka će gledati što se promijenilo: rezultate nakon restrukturiranja, urednost plaćanja i realnost novog plana. Uvjerljiv i točan prikaz oporavka tu je presudan.
Više o tome
Teškoće u prošlosti ne zatvaraju vrata zauvijek, ali banka će htjeti vidjeti dokaze da je stanje stvarno drukčije. Gleda se nekoliko stvari: jesu li uzroci teškoća uklonjeni, kakvi su rezultati nakon restrukturiranja, plaća li poduzeće uredno i drži li se dogovorenog plana.
Najviše pomaže jasna priča s brojkama: što je pošlo krivo, što je promijenjeno i što to pokazuje u zadnjih nekoliko razdoblja. Uvjerljiv i točan prikaz oporavka presudniji je od bilo kojeg obećanja.
Banke traže razdoblje dokazanog urednog poslovanja, u pravilu dvije godine.
Dobro je i da poduzeće redovito prati brojke, na primjer mjesečnim pregledom, jer banka tako vidi da uprava drži stanje pod kontrolom. Ponekad je prvi korak manji i kratkotrajniji kredit, kojim se gradi novo povjerenje.
Ako ste u restrukturiranju, ugovori i dogovori s vjerovnicima često određuju kada se i kako smije ponovno zaduživati. To treba provjeriti prije razgovora s bankom.
Mogu li državna jamstva ili programi (npr. HAMAG-BICRO) pomoći pri financiranju?
Mogu, uz uvjet da je poduzeće kreditno sposobno. HAMAG-BICRO nudi jamstva koja pokrivaju dio bankovnog kredita, pa poduzeće bez dovoljno vlastitog kolaterala lakše dobije kredit. Neke kredite/zajmove HAMAG-BICRO odobrava i izravno. Programi se mijenjaju, pa uvijek vrijede samo oni na stranicama HAMAG-BICRO-a.
Više o tome
Kod jamstva poduzetnik zahtjev podnosi banci, koja obrađuje kreditni zahtjev i zatim šalje zahtjev za jamstvo HAMAG-BICRO-u. Banka i dalje procjenjuje otplativost, a jamstvo pokriva dio njezina rizika. Kod izravnih kredita/zajmova zahtjev se podnosi HAMAG-BICRO-u.
Prije prijave treba provjeriti uvjete programa, namjenu (investicije, obrtna sredstva) i može li poduzeće ispuniti zahtjeve. Pomažemo u pripremi podataka i razgovoru s bankom.
Izvor: HAMAG-BICRO, hamagbicro.hr (Pitanja i odgovori – Jamstva; EFRR pojedinačna i portfeljna jamstva).
Što je kolateral i koja osiguranja banke traže?
Kolateral je osiguranje koje banka traži da bi bila sigurna da će kredit biti vraćen. To može biti zalog (hipoteka) na nekretninu, zalog na pokretninu i sl., potraživanja, jamstvo vlasnika ili druge osobe te druge vrste osiguranja.
Više o tome
Što će banka tražiti, ovisi o visini i namjeni kredita, o stanju poduzeća i o samoj banci. Što je osiguranje kvalitetnije, uvjeti su često povoljniji.
Prije potpisa treba znati što se točno daje u zalog ili jamstvo i što to znači ako poduzeće ne može vraćati kredit.
Što znači kad banka kredit proglasi „problematičnim"?
To znači da je banka kredit razvrstala među one u kojima dužnik ne ispunjava obveze. Prema europskoj uredbi do toga dolazi kad dužnik kasni više od 90 dana s plaćanjem znatnijeg iznosa ili kad banka procijeni da dužnik vjerojatno neće u cijelosti vratiti dug bez unovčenja osiguranja.
Više o tome
Znakovi koji upućuju na „vjerojatno neće platiti" uključuju, među ostalim, značajan ispravak vrijednosti kredita, restrukturiranje u teškoćama s otpisom glavnice ili kamata te pokretanje stečaja.
U našoj praksi: kad kredit postane problematičan, banka ga obično prebacuje u posebnu službu, traži nove brojke i plan te dodatna osiguranja i teško odobrava nove plasmane, ali se otvaraju i mogućnosti za alternativne pregovore. Zato je važno s bankom razgovarati prije nego što kašnjenje dosegne taj prag.
Izvor: Uredba (EU) br. 575/2013, čl. 178.
Što su kovenanti u ugovoru o kreditu i što ako ih poduzeće prekrši?
Kovenanti su obveze iz ugovora o kreditu koje poduzeće mora poštovati dok kredit traje: na primjer najviša dopuštena zaduženost (često kao omjer neto duga i EBITDA), najmanje pokriće otplate kredita iz novčanog toka (DSCR) ili zabrana novog zaduživanja i davanja osiguranja bez suglasnosti banke. Ako ih prekrši, banka ima pravo na mjere predviđene ugovorom, sve do otkaza kredita.
Više o tome
Financijski kovenanti mjere se na temelju financijskih izvještaja, najčešće godišnje ili polugodišnje, a poduzeće banci dostavlja potvrdu o njihovu ispunjenju. Uz njih postoje i ostale obveze: redovita dostava izvještaja, zadržavanje vlasničke strukture ili usmjeravanje prometa preko banke.
Posljedice kršenja određuje ugovor: viša kamatna stopa, dodatno osiguranje, ranije dospijeće ili otkaz kredita. Banka često pristane na odricanje od kovenanta ili njegovu izmjenu, osobito kad poduzeće samo na vrijeme javi problem i ponudi plan. Zato kovenante vrijedi pratiti unaprijed, a ne tek kad banka zatraži potvrdu.
Odgovara li vlasnik osobno kad potpiše jamstvo za kredit poduzeća?
Da. Jamac odgovara za cijelu obvezu za koju je jamčio, ako odgovornost nije ograničena, i to svojom osobnom imovinom. Za obveze iz trgovačkih ugovora, kakav je kredit poduzeću, jamac u pravilu odgovara kao jamac platac: banka naplatu može tražiti izravno od njega, ne čekajući poduzeće.
Više o tome
Jamčeva obveza ne može biti veća od obveze dužnika, ali uključuje i povećanje zbog dužnikova zakašnjenja, poput zateznih kamata, i potrebne troškove koje je vjerovnik imao radi naplate od dužnika. Ako je jamaca više, odgovaraju solidarno. Smanjenje obveze dužnika u stečajnom postupku ne smanjuje jamčevu obvezu: jamac i dalje odgovara za cijeli iznos svoje obveze.
Jamstvo se često daje i potpisom zadužnice ili bjanko zadužnice kao jamac platac. Banka tada zadužnicu može izravno predati FINA-i radi naplate s računa jamca, a na temelju nje tražiti i ovrhu na ostaloj imovini jamca, bez prethodne tužbe.
Jamstvo ne prestaje samo zato što je vlasnik prodao udjel ili izašao iz uprave. Prije potpisa vrijedi znati na koji iznos i do kada jamčite, a kod postojećih jamstava kako se mogu zamijeniti ili smanjiti.
Izvor: Zakon o obveznim odnosima, čl. 104., 109., 111., 112. i 114.; Ovršni zakon, čl. 214. i 215.
Može li se reprogram kredita dogovoriti prije nego što poduzeće počne kasniti s otplatom?
Da, i to je najbolji trenutak. Banka lakše pristaje na promjenu otplate dok poduzeće uredno plaća i može pokazati realan plan nego kad kašnjenje već traje.
Više o tome
Reprogram može značiti produljenje roka otplate, poček za glavnicu, otplatni plan prilagođen sezoni posla ili spajanje više kredita u jedan. Banka će tražiti razloge, ažurne brojke i plan novčanog toka koji pokazuje da je nova otplata izvediva.
Banka takvu promjenu može voditi kao restrukturiranje zbog financijskih teškoća dužnika, što utječe na to kako gleda poduzeće pri budućim zahtjevima. Zato zahtjev treba pripremiti tako da jasno pokaže razlog i izlaz.
Poduzeće u dobrim vremenima
Zašto bi poduzeće radilo financijski pregled kad posao dobro ide?
Zato što se rizici najlakše vide i najjeftinije rješavaju dok nitko ne pritišće. Kad posao ide dobro, brojke se rijetko provjeravaju, a upravo tada nastaju navike koje kasnije bole: sporija naplata, rastuće zalihe ili krediti koji ne prate novčani tok.
Više o tome
Pregled ne znači da s poduzećem nešto nije u redu. Znači da vlasnik zna gdje stoji: koliko novca stvarno ostaje, koliko poduzeće može podnijeti lošiju godinu i što bi banka vidjela da danas pročita njegove izvještaje.
Drugi razlog je izbor. Poduzeće koje svoje brojke poznaje može birati kada će se zadužiti, kada ulagati i kako razgovarati s bankom. Poduzeće koje se tek u teškoći suoči s brojkama bira među manje opcija, i to brže.
Pregled se može raditi jednokratno ili povremeno, na primjer jednom godišnje. Opseg se dogovara unaprijed i pisano.
Kako prepoznati prve znakove da se novčani tok pogoršava?
Obično se najprije vidi u načinu na koji se novac kreće, a tek kasnije u rezultatu. Kupci plaćaju sve kasnije, zalihe rastu, a vi sve češće čekate naplatu da biste platili dobavljače, plaće ili porez.
Više o tome
Poduzeće može imati dobit na papiru, a nedostajati novca na računu. Zato je novčani tok pouzdaniji pokazatelj od rezultata. Znakovi na koje vrijedi paziti su produljenje prosječnog roka naplate, sve veća ovisnost o prekoračenju računa, kašnjenja kod dobavljača, pad marže uz isti promet i jedan kupac koji čini veliki dio prihoda.
Nijedan od tih znakova sam po sebi ne znači teškoće. Zajedno, ili kad traju, pokazuju smjer. Ako ih vidite, najbolje je napraviti plan novčanog toka za idućih nekoliko mjeseci i provjeriti što bi se dogodilo uz lošiji scenarij, dok se još može reagirati.
Mogu li banke promijeniti uvjete kredita kad poduzeću ide dobro?
Uvjeti se utvrđuju ugovorom, a način na koji se mogu mijenjati ovisi o tom ugovoru i o propisima. Zato je važno znati što piše u vašim ugovorima, a ne pretpostaviti da će uvjeti ostati isti.
Više o tome
U praksi poduzeća često potpisuju ugovore o kreditu s odredbama koje banka prati: određeni pokazatelji, rokovi dostave izvještaja, osiguranja. Ako se poslovanje ili prilike promijene, ti pokazatelji mogu se pogoršati, a banka tada otvara razgovor o uvjetima. Takav razgovor je lakši ako ga poduzeće pokrene samo i s jasnom slikom.
Što točno piše u vašem ugovoru i što on dopušta, provjerava odvjetnik s uvidom u ugovor. Mi pomažemo da razumijete financijski dio: koje pokazatelje banka prati, koliko ste udaljeni od granica i kako ćete izgledati banci prije nego što ona to primijeti.
Moram li ja kao vlasnik razumjeti financije?
Ne morate biti financijaš, ali morate razumjeti nekoliko stvari: koliko novca stvarno dolazi i odlazi, koliko ste zaduženi i što banka iz vaših izvještaja čita. Na tome počivaju sve veće odluke.
Više o tome
Knjigovodstvo i računovođa obavljaju svoj posao, ali odluke donosite vi. Ako brojke ne razumijete, oslanjate se na tuđe tumačenje. To može biti dobro, ali je vaša odluka tada onoliko dobra koliko je dobro to tumačenje.
Educiranje vlasnika i menadžera zato nije škola računovodstva. Cilj je da znate što pitati, što odgovori znače i kada je vrijeme za pomoć stručnjaka. Radi se na primjerima iz vašeg poduzeća, na način koji ima smisla ljudima koji vode posao, a ne financijskim stručnjacima.
Kako se pripremiti za prodaju poduzeća?
Pripremom počinjete što ranije, jer se kupac pita iste stvari koje bi banka pitala: koliko poduzeće stvarno zarađuje, koliko ovisi o vlasniku i ključnim kupcima te što se skriva u obvezama.
Više o tome
Financijska priprema obuhvaća uredne i razumljive brojke, pregled obveza i ugovora, jasnu sliku o tome koliko poduzeće ovisi o vlasniku i nekolicini kupaca, te realno očekivanje o tome što će kupac tražiti. Poduzeće koje je pripremljeno lakše obrazlaže cijenu i brže dolazi do dogovora.
Treba razmisliti i o onome što nije u brojkama: što vlasnik želi nakon prodaje, koliko dugo želi ostati uključen i što je za njega važno osim cijene.
Pravni i porezni dio prodaje obavljaju odvjetnici i porezni savjetnici, s kojima surađujemo uz vaš pristanak. Mi ne procjenjujemo vrijednost poduzeća kao ovlašteni procjenitelj.
Što kad poduzeće prelazi na nasljednike, odnosno na djecu ili obitelj?
Prijenos poduzeća unutar obitelji nije samo financijska odluka. Uz brojke, treba razgovarati o ulogama, očekivanjima i odnosima, a to je često ono što odlučuje hoće li prijenos uspjeti.
Više o tome
Najčešća pitanja nisu tehnička. Tko će voditi, a tko biti vlasnik? Što očekuje onaj tko preuzima, a što onaj tko predaje? Kako će se promijeniti odnos između roditelja i djece kad postanu kolege i kad netko drugi donosi odluke? Što je s ostalom djecom koja ne ulaze u poduzeće? Ako se o tome ne razgovara, napetosti izlaze na vidjelo tek kad je teško ih riješiti.
Pomažemo da se o tome razgovara otvoreno, uz brojke na stolu: koliko poduzeće može isplatiti, kako ga financirati i što to znači za svakoga. To nije psihološko savjetovanje ni terapija. Pravni i porezni dio prijenosa obavljaju odvjetnici i porezni savjetnici, s kojima surađujemo uz vaš pristanak.
Završava li pregled uvijek prijedlogom daljnje suradnje?
Ne. Pregled završava nalazom i preporukama, a odluka o tome što s njima dalje ostaje na vama. Ako je poduzeće u dobrom stanju, to ćemo i reći.
Više o tome
Pregled ne obvezuje na daljnju suradnju. Moguće je da zaključimo da ne treba ništa učiniti, ili da je dovoljno da sami promijenite nekoliko navika. Moguće je i da nalaz pokaže područja na kojima pomoć ima smisla, a tada predlažemo što bi to bilo, koliko traje i što košta, pisano i unaprijed.
Ako se pokaže da pitanje izlazi iz našeg područja, na primjer pravno ili porezno, reći ćemo to odmah i uputiti vas na odgovarajuće stručnjake.
Koliko često treba raditi financijski pregled?
Za većinu poduzeća jednom godišnje temeljit pregled, a ključne brojke (novac, naplata, obveze) mjesečno. Češće kad poduzeće brzo raste ili provodi plan nakon restrukturiranja.
Više o tome
Cilj nije papir, nego pravovremeno upozorenje. Ako se brojke mjesečno prolaze s vlasnikom i upravom, problemi se vide dok su još mali.
Za ključne brojke dovoljna je jedna do dvije stranice. Mjesečni financijski nadzor upravo je to: redoviti, kratki pregled s prijedlogom mjera kad brojke odstupaju.
Zašto je novčani tok važan i kad poduzeće ostvaruje dobit?
Dobit je izračun na papiru, a novčani tok stvarni novac. Poduzeće može imati dobit i ostati bez novca za plaće, poreze i dobavljače.
Više o tome
Najčešći uzroci: kupci plaćaju sporo, novac je vezan u zalihama, rast troši gotovinu ili se otplaćuju krediti koji nisu trošak u računu dobiti i gubitka.
Zato banka i vjerovnici gledaju novčani tok, a ne samo dobit. Kratkoročni plan, tjedan po tjedan, pokazuje kad novca nedostaje prije nego što se to dogodi.
Treba li poduzeću stalni financijski direktor ili je dovoljan vanjski savjetnik?
Mnoga manja i srednja poduzeća nemaju potrebu za stalnim financijskim direktorom. Dovoljno je da vlasnik redovito, jednom mjesečno, dobije stručan pogled na brojke.
Više o tome
Stalni financijski direktor opravdan je kad je posao dovoljno velik i složen da zauzima punu radnu snagu. Do tada ga može zamijeniti vanjski savjetnik koji prolazi brojke, upozorava na rizike i predlaže mjere.
Vanjski savjetnik ne zamjenjuje knjigovodstvo ni reviziju, a odluke i odgovornost ostaju upravi. O tome kako to izgleda u praksi govori mjesečni financijski nadzor.
Kako se zaštititi kad poduzeće ovisi o nekoliko velikih kupaca?
Prvi korak je znati koliki je udio najvećih kupaca u prihodu i naplati i što bi se dogodilo s novcem kad bi jedan od njih zakasnio s plaćanjem ili otišao. Mjere ovise o poslu, od uvjeta plaćanja i osiguranja naplate do postupnog širenja kruga kupaca. Koje imaju smisla za vaše poduzeće, procjenjujemo u usluzi Rizik kupaca i naplate.
Što je stres-test novčanog toka?
Stres-test pokazuje što bi se s novcem poduzeća dogodilo u lošijem scenariju: pad prodaje, kašnjenje velikog kupca ili rast kamata. Odgovor je koliko dugo poduzeće može izdržati i gdje je granica nakon koje treba djelovati. Scenarije prilagođavamo svakom poduzeću.
Savjetovanje i nadzor
Što je poslovno savjetovanje i po čemu se razlikuje od računovodstva?
Računovodstvo bilježi što se već dogodilo, a poslovno savjetovanje pomaže odlučiti što dalje, i u financijskom i operativnom dijelu vašeg poslovanja. Gledamo brojke, rizike i mogućnosti, a odluku donosite vi.
Više o tome
Poslovno savjetovanje je drugo mišljenje kad je odluka važna: novo ulaganje, zaduživanje, pad prodaje ili razgovor s bankom, partnerom ili ulagačem.
Dobivate neovisan pogled na brojke i rizike, usporedbu mogućnosti, preporuku s obrazloženjem i po potrebi plan provedbe. Savjetujemo o poslovnim i financijskim pitanjima, a pravne i porezne savjete daju odvjetnici i porezni savjetnici.
Što je mjesečni financijski nadzor i kome treba?
Jednom mjesečno s vlasnikom i upravom prolazimo kroz brojke: novac na računu, naplatu od kupaca, obveze i odstupanja od plana. Problemi se tako vide na vrijeme, a odluke se donose na temelju brojki.
Više o tome
Posebno je koristan tijekom i nakon restrukturiranja, kad treba pratiti provedbu plana, u razdoblju brzog rasta kad novac često nestaje u zalihama i potraživanjima te kad poduzeće nema financijskog direktora. Takvim poduzećima nudimo i ulogu vanjskog financijskog direktora (CFO) na dio radnog vremena, savjetodavno, bez ulaska u upravu, osim ako se to posebno ugovori.
Dobivate pregled ključnih brojki na jednoj do dvije stranice, usporedbu s planom, upozorenje na rizike za likvidnost, sastanak s vlasnikom i upravom te prijedlog mjera kad brojke odstupaju. Nadzor ne zamjenjuje knjigovodstvo, reviziju ni nadzorni odbor.
Što je kratkoročni plan novčanog toka i kada ga treba?
To je plan novca tjedan po tjedan, obično za iduće tromjesečje (oko 13 tjedana): koliko novca dolazi, koliko odlazi i kada nedostaje. Daje vrijeme za odluke prije nego što novca ponestane.
Više o tome
Najpotrebniji je kad blokada prijeti ili je već tu, pri pripremi predstečaja ili pregovora s vjerovnicima te kad banka traži pregled likvidnosti.
Plan pokazuje kritične tjedne i iznose koji nedostaju te predlaže mjere: naplatu, odgode i prioritete plaćanja. Temelji se na procjenama uprave i ne jamči da će se priljevi ostvariti.
Kada poduzeću treba krizni menadžment?
Kad je kriza veća od onoga što uprava može sama voditi uz redovan posao: nagli pad prihoda, blokada i pritisak vjerovnika ili kad je posla previše za ljude koji ga vode.
Više o tome
Pomažemo upravi voditi dogovorene krizne zadatke: novac, vjerovnike, mjere štednje i plan oporavka. Na početku procjenjujemo stanje, novac i najhitnije odluke, potom izrađujemo plan mjera (što, tko i do kada) te redovito pratimo provedbu.
Radimo kao savjetnici uz upravu: odluke i zakonska odgovornost uprave ostaju upravi. Ako je potrebna privremena uloga u upravi ili poduzeću, ona se posebno dogovara i pravno provjerava.
Što uključuje savjetovanje po mjeri?
Savjetovanje po mjeri je za situacije koje ne staju ni u jednu kategoriju. Zajedno dogovaramo opseg, rokove i način rada, prema potrebama vašeg poduzeća.
Više o tome
Može biti spoj više usluga u jednom angažmanu, jednokratno pitanje, na primjer drugo mišljenje ili kratka analiza, ili dugoročna suradnja.
Opseg, rokovi i naknada dogovaraju se unaprijed i pisano, a unaprijed znate s kim surađujete. Ako zadatak izlazi iz našeg područja, reći ćemo to odmah.
Čemu služi edukacija i coaching za vlasnike i menadžere?
Vlasnik ili menadžer ne mora biti financijaš, ali mora razumjeti brojke na kojima odlučuje: novčani tok, zaduženost, uvjete kredita i ono što banka vidi kad čita njegove izvještaje.
Više o tome
Edukacija je prilagođena poduzeću i sudionicima, a gdje je moguće uči se na primjerima iz vašeg poslovanja. Coaching je osobni razgovor o konkretnoj odluci, od investicije i zaduživanja do suradnje s bankom.
Edukacija i coaching ne vode do formalne kvalifikacije ni javne isprave i ne zamjenjuju računovodstvene, porezne ni pravne usluge.
Kada ima smisla tražiti drugo mišljenje prije velike odluke?
Kad odluka veže velik dio novca ili poduzeće na godine, a podaci dolaze od strane koja ima interes da se posao sklopi: prodavatelja, dobavljača opreme, ulagača ili tima koji je projekt pripremio. Vrijedi i kad niste sigurni: u podatke, u procjene ljudi koji su odluku pripremili ili jednostavno u sam korak.
Više o tome
Tipični primjeri su veliko ulaganje, novi kredit ili leasing, ulazak u novi posao, velik ugovor s jednim kupcem ili kupnja poduzeća. Drugo mišljenje provjerava pretpostavke na kojima se odluka temelji, učinak na novac i zaduženost te rizike koji nisu u prvom planu.
Neovisan pogled tada ili potvrdi da ste na dobrom putu, pa odluku donosite mirnije i sigurnije, ili na vrijeme pokaže što treba još provjeriti. Ne zamjenjuje odluku uprave, nego joj daje čvršću podlogu. Najviše vrijedi prije potpisa, dok se uvjeti još mogu mijenjati.
Što radi vanjski financijski direktor (CFO) na dio radnog vremena?
Preuzima dio posla financijskog direktora u opsegu koji poduzeću treba: prati brojke, sudjeluje u planiranju i razgovorima s bankama i pomaže upravi u važnim financijskim odlukama.
Više o tome
Takvo rješenje odgovara poduzećima koja su prerasla samo knjigovodstvo, a stalni financijski direktor im još nije potreban ili isplativ.
Uloga je savjetodavna: ne ulazimo u upravu i ne potpisujemo u ime poduzeća, osim ako se to posebno ugovori. Knjigovodstvo i porezne prijave ostaju računovodstvu. Opseg, rokovi i naknada dogovaraju se pisano.
Mogu li se povjerljivi i osobni podaci sigurno unositi u alate umjetne inteligencije (AI)?
Uvjetno da. Alati umjetne inteligencije (AI) mogu olakšati i ubrzati posao, ali samo uz jasna pravila: koji se podaci smiju unositi, u koji alat i pod kojim uvjetima pružatelja. Najsigurnije je unositi podatke iz kojih su uklonjena imena i drugi podaci po kojima se mogu prepoznati osobe, poduzeće ili poslovni partneri.
Više o tome
Rizici nisu samo pravni. Podaci uneseni u alat spremaju se kod pružatelja i, ovisno o uvjetima korištenja, mogu se koristiti za daljnje učenje alata ili se kod propusta mogu otkriti. Zato prije korištenja treba znati gdje se podaci obrađuju, koliko se dugo čuvaju, tko im ima pristup i koristi li ih pružatelj za učenje. Poslovni paketi to u pravilu uređuju strože od besplatnih ili onih za privatne korisnike.
Za osobne podatke vrijedi Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Ako pružatelj alata obrađuje osobne podatke u ime poduzeća, potreban je ugovor o obradi podataka, a poduzeće mora osigurati odgovarajuću razinu sigurnosti. Pseudonimizirani podaci, kod kojih su imena zamijenjena šiframa ili oznakama, i dalje su osobni podaci, a na podatke koji su stvarno anonimizirani, pa se osoba više ne može prepoznati, GDPR se ne primjenjuje.
Poslovne tajne i povjerljivi podaci partnera štite se i ugovorima o povjerljivosti, pa treba provjeriti dopuštaju li ti ugovori korištenje vanjskih alata. Uredba EU o umjetnoj inteligenciji (AI Act) traži i da poduzeća koja koriste sustave umjetne inteligencije (AI) osiguraju dovoljnu razinu pismenosti zaposlenika u tom području.
Uz takva pravila AI postaje prednost, a ne rizik. Pravna pitanja zaštite podataka ostaju odvjetnicima.
Izvor: Uredba (EU) 2016/679 (GDPR), čl. 4. t. 5., čl. 28. i 32. i uvodna izjava 26.; Uredba (EU) 2024/1689 (AI Act), čl. 4.
Može li se poduzeće osloniti na ono što umjetna inteligencija (AI) izračuna ili predloži?
Može kao pomoć, ali ne bez provjere. Alati umjetne inteligencije (AI) još uče i griješe, pa rezultat mora provjeriti stručnjak prije nego što se na njemu temelji odluka. Odgovornost za odluku ostaje na onome tko je rezultat prihvatio, a ne na alatu.
Više o tome
AI može dati krive podatke, uvjerljiv, ali netočan odgovor, krivu brojku ili nepostojeći propis, i to vrlo samouvjereno. Zato vrijedi provjeriti izvore, ponovno izračunati ključne brojke i rezultat usporediti s vlastitim poznavanjem posla.
Dobro iskorišten, AI štedi vrijeme na pripremi, sažimanju i prvim nacrtima, a stručnjak i uprava zadržavaju prosudbu i odluku.
Kad i ako u radu koristimo AI alate, sve provjeravamo, a odgovornost za savjet ostaje na nama.
Transakcije i posebne usluge
Što je faktoring i kada se isplati?
Faktoring je posao u kojem pružatelj usluge (faktoring-društvo ili banka) kupuje potraživanja poduzeća prema kupcima, s pravom ili bez prava na regres. Tako se novac dobiva ranije, uz trošak naknade i kamata, umjesto da se čeka da kupac plati.
Više o tome
Kod regresnog faktoringa poduzeće jamči pružatelju usluge za obvezu kupca, a kod bezregresnog cjelokupni rizik naplate snosi pružatelj usluge. Ugovor o faktoringu mora biti sklopljen u pisanom obliku. Faktoring mogu obavljati faktoring-društva s odobrenjem nadležne agencije i kreditne institucije.
Isplati se kad brza likvidnost vrijedi više od naknade i kamate: primjerice kad kupci imaju dulje ugovorene rokove plaćanja (plaćaju sporije), a novac je potreban za nabavu ili plaće. Procjenjuje se na vašim brojkama i ugovoru. Savjetujemo koji instrument odgovara potrebi, pripremamo podatke za banku i uspoređujemo uvjete.
Izvor: Zakon o faktoringu (NN 94/14, 85/15, 41/16), čl. 2., 4., 10., 13., 18. i 20.
Što su garancije i akreditivi i kome trebaju?
Bankarska garancija je pisana obveza banke da korisniku na njegov pisani zahtjev isplati određeni iznos ako su ispunjeni uvjeti iz garancije. Najčešće služi kao osiguranje da će druga strana ispuniti ugovor. Akreditiv je instrument kojim banka isplaćuje korisniku kad podnese dokumente u skladu s uvjetima, a koristi se u međunarodnoj trgovini.
Više o tome
Garanciju najčešće traži naručitelj/dobavljač u javnim nabavama i velikim ugovorima, kao osiguranje ponude, dobrog izvršenja ugovora, povrata predujma ili plaćanja. Garancija je samostalna obveza banke, neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana. Zato kod garancije „na prvi poziv" banka isplaćuje na zahtjev korisnika, bez mogućnosti prigovora dužnika. Plaćanje u pravilu mogu zaustaviti samo korisnik garancije, ako povuče svoj zahtjev za naplatu po garanciji, ili privremena mjera suda koji je nadležan prema tekstu garancije.
Akreditiv koristi poduzeće koje posluje s nepoznatim partnerom u inozemstvu. U poslu najčešće sudjeluju četiri strane: kupac i njegova banka, koja otvara akreditiv, te prodavatelj i njegova banka; rjeđe su obje strane u istoj banci. Banke ne provjeravaju robu, nego dokumente: prodavatelj preko svoje banke podnosi dokumente o isporuci, a plaćanje se izvršava kad su dokumenti u skladu s uvjetima akreditiva. Tako je plaćanje osigurano za obje strane. Međunarodni akreditivi uređeni su pravilima Međunarodne trgovačke komore (UCP 600).
Savjetujemo o financijskoj strani: koji instrument odgovara potrebi, koliko stoji i koje obveze poduzeće preuzima.
Izvor: Zakon o obveznim odnosima, čl. 1028.–1038. (akreditiv) i 1039.–1043. (garancija); Međunarodna trgovačka komora, UCP 600 (akreditivi).
Što financijska analiza provjerava pri kupnji poduzeća?
Kupcu poduzeća ili udjela pomažemo provjeriti financijsko stanje prije potpisa: rezultat, novčani tok, dugove i druge obveze te realnost plana prodavatelja.
Više o tome
Analiza obuhvaća financijske izvještaje i kvalitetu rezultata, zaduženost, obveze i moguće buduće obveze, procjenu novčanog toka i potrebe za kapitalom nakon kupnje te popis financijskih rizika i pitanja za prodavatelja. Daje i financijske podloge za pregovore o cijeni.
Radimo za kupca. Analiza se temelji na podacima koje dostavi prodavatelj i nije revizija. Za pravni i porezni dio posla savjetujemo angažman odvjetnika i poreznih stručnjaka.
Što je portfelj potraživanja i što savjetujete pri kupnji ili prodaji?
Portfelj potraživanja je skup potraživanja koji se prodaje ili kupuje kao cjelina. Savjetujemo kupca ili prodavatelja: procjenjujemo vrijednost portfelja i savjetujemo u kupoprodaji, najčešće za kupce.
Više o tome
Analiziramo strukturu portfelja (dužnike, iznose, starost i osiguranja), procjenjujemo očekivanu naplatu i vrijednost, pregledavamo ključne rizike i savjetujemo pri pripremi ponude i u pregovorima.
U jednoj transakciji imamo samo jednu ulogu. Ne pružamo pravne ni porezne usluge, ne servisiramo potraživanja i ne preuzimamo naplatu.
Rad s nama
Kako izgleda prvi razgovor i obvezuje li me na nešto?
U prvom razgovoru čujemo o čemu se radi i iskreno kažemo možemo li pomoći i kako. Razgovor je povjerljiv i ni na što vas ne obvezuje.
Više o tome
Prvi razgovor traje onoliko koliko je potrebno da shvatimo o čemu se radi. Mi većinom slušamo i pitamo: što se dogodilo, koliko vremena imate, što vam je najvažnije i što ste već pokušali.
Na kraju vam iskreno kažemo možemo li pomoći i kako bi izgledao posao. Ponekad je odgovor da vam savjetnik ne treba, ili da vam više treba odvjetnik, i tako vam to kažemo. Ako suradnja ima smisla, dobivate pisani prijedlog: što ćemo napraviti, do kada i uz koju naknadu.
Do tada ništa ne morate potpisati ni platiti. Odluku donosite vi, kad budete spremni.
Razgovor može biti telefonski, putem videa ili uživo. Sve što kažete ostaje među nama.
Ako ne znate odakle početi, dovoljno je da nam u dvije ili tri rečenice napišete što se događa i koliko je hitno. Hitne situacije, poput blokade računa ili najave ovrhe, nastojimo preuzeti prvo.
Što pripremiti za prvi razgovor?
Dovoljno je ono što imate pri ruci: zadnje financijske izvještaje, popis većih obveza i vjerovnika te, ako je račun u blokadi, podatke iz FINA-e. Ako nešto nedostaje, zajedno ćemo dogovoriti što i kako prikupiti.
Više o tome
Ne trebate imati savršeno složenu dokumentaciju. Prvi razgovor služi tome da se stekne opća slika, pa vam je dovoljno ono što je pri ruci.
Korisno je donijeti: zadnje godišnje financijske izvještaje (kod poduzeća obrazac GFI-POD, kod obrtnika obično godišnju poreznu prijavu DOH) i, ako postoje, izvještaje za tekuću godinu; popis većih obveza i vjerovnika (banke, dobavljači, država, zaposleni); ugovore o kreditima i osiguranjima, ako ih imate; i, ako je račun blokiran, podatke o osnovama za plaćanje iz FINA-e.
Pripremite i nekoliko rečenica o tome što je dovelo do trenutne situacije i što očekujete. To je najvažniji dio: brojke govore što je, a vi kažete zašto i kamo želite.
Ako nešto nedostaje, nije problem. Zajedno ćemo dogovoriti što je potrebno prikupiti i kojim redom, da ne gubite vrijeme na stvari koje nisu važne.
Ne morate unaprijed ništa objašnjavati ni opravdavati. Ako vam je neugodno govoriti o nekim stvarima, to je razumljivo, a mi smo navikli na to. Što otvorenije kažete što stoji, to bolje možemo procijeniti što je moguće.
Je li sve što kažem povjerljivo?
Da. Sve što nam kažete ostaje među nama. S odvjetnicima, poreznim savjetnicima, revizorima i ostalim stručnjacima podatke dijelimo samo uz vaš pristanak i kad je to za vaš predmet potrebno.
Više o tome
Povjerljivost je temelj ovog posla. Vlasnik ili uprava koji nam kažu kako stvarno stoje stvari moraju znati da to ne ide dalje. Zato razgovor i podatke koje nam povjerite čuvamo kao poslovnu tajnu. Ako želite, prije prvog razgovora potpisujemo i ugovor o povjerljivosti (NDA).
Kad je za vaš predmet potreban odvjetnik, porezni savjetnik, revizor ili ostali stručnjak, podatke s njima dijelimo samo uz vaš pristanak i onoliko koliko je potrebno. Nikoga ne uključujemo bez vašeg znanja.
Kad radimo za vas, ne savjetujemo vjerovnike u istom predmetu. U jednom predmetu imamo samo jednu ulogu, i to je dio povjerenja koje vam dugujemo.
Podatke koje nam pošaljete putem obrasca ili e-maila koristimo samo za odgovor na vaš upit. Više o tome piše u politici privatnosti.
Osjetljive dokumente, poput izvještaja ili ugovora, ne šaljite putem obrasca na ovoj stranici. Nakon prvog razgovora zajedno ćemo dogovoriti siguran način razmjene.
Radite li i s poduzećima koja nisu u teškoćama?
Da. Poduzećima u rastu pomažemo s poslovnim planovima, investicijskim studijama, pripremom zahtjeva za kredit i razgovorima s bankama.
Više o tome
Teškoće nisu jedini razlog za savjetnika. Poduzeća koja rastu često trebaju stručnu pomoć upravo zato što rast troši novac: više prodaje znači više zaliha i potraživanja, pa treba pravo financiranje u pravo vrijeme.
Pomažemo vam odlučiti koliko novca treba i koji je oblik pravi, pripremiti poslovni plan ili investicijsku studiju, pripremiti zahtjev za kredit tako da ga banka brzo razumije te voditi razgovore s bankama. Iskustvo iz kreditiranja poduzeća u banci pomaže da zahtjev bude takav kakav banka očekuje.
Za poduzeća koja žele pratiti stanje nudimo i mjesečni financijski nadzor: redovit pregled brojki s upravom, da se problemi uoče na vrijeme.
Rast ne mora značiti i velike iznose. I za manje kredite i kratkoročno financiranje isplati se imati pripremljen zahtjev koji banka brzo razumije, jer brže odlučuje o jasno prikazanom poslu.
Mi radimo za poduzeće, a ne za banku.
Jeste li povezani s nekom bankom?
Ne. Surađujemo sa svim bankama, ali iNOVA je neovisna i radi samo za klijenta, pa savjetujemo ono što je najbolje za poduzeće, a ne za pojedinu banku.
Više o tome
Neovisnost nam je važna. Nismo dio nijedne banke, ne primamo naknade od banaka i ne zastupamo njihove proizvode. Radimo isključivo za poduzeće koje nas je angažiralo.
To ima praktične posljedice: kad savjetujemo o kreditu, uspoređujemo ponude više banaka i preporučamo ono što najbolje odgovara vašem poslu, a ne ono što bi nekome donijelo veću proviziju.
Iskustvo iz banke znači da znamo kako banke razmišljaju i što traže, pa zahtjev možemo pripremiti na način koji je lakši za razumjeti. To ne znači da imamo bilo kakve odnose ili obveze prema bankama.
Iskreno ćemo vam reći i kad kredit nije pravo rješenje, ili kad je druga banka bolji izbor.
Ako biste to željeli, na prvom razgovoru možete pitati sve što vas zanima o našem načinu rada, naknadama i odnosu prema bankama. Odgovore dobivate prije nego što išta potpišete.
Radite li i s obrtnicima?
Da, kad možemo pomoći. Naše usluge prvenstveno su namijenjene poduzećima, ali razgovaramo i s obrtnicima, posebno o financiranju i restrukturiranju poslovanja.
Više o tome
Obrtnici imaju slične potrebe kao i manja poduzeća: planove, financiranje, razgovore s bankama i, ako zatreba, restrukturiranje. Razlika je u tome što obrtnik odgovara cijelom svojom imovinom, pa su posljedice odluka osobnije.
Naše usluge prvenstveno su namijenjene poduzećima, ali s obrtnicima razgovaramo i procjenjujemo svaki slučaj posebno. U prvom razgovoru vidimo možemo li pomoći i što bi bilo smisleno.
Obrtnik u teškoćama može i u predstečajni postupak, kao dužnik pojedinac, uz pravila koja su složenija nego za društva. Zato je za obrtnika još važnije da brojke pogleda rano i uz stručnu pomoć.
Pravne i porezne aspekte i ovdje rade odvjetnici i porezni savjetnici, a mi pripremamo financijski dio.
Ako ste obrtnik i niste sigurni gdje stojite, dovoljno je započeti jednostavnim pregledom: koliko novca dolazi u idućih nekoliko mjeseci, koliko odlazi i koje obveze dospijevaju. Iz toga se već vidi je li riječ o privremenoj tjeskobi ili o stvarnom problemu.
Koliko košta vaša usluga i kako se obračunava?
Cijene nema na popisu, jer svaku uslugu radimo po mjeri. Naknada se dogovara prije početka rada, prema opsegu i složenosti posla. Prvi razgovor ni na što vas ne obvezuje.
Koliko traje suradnja?
To ovisi o poslu: od jednokratnog razgovora ili kratke analize do dugoročne suradnje. Trajanje se dogovara unaprijed, zajedno s opsegom i naknadom.
Više o tome
Jednokratni zadatak, na primjer drugo mišljenje ili procjena stanja, završava predajom nalaza i razgovorom o njima. Plan restrukturiranja ili podrška u postupku traju dulje, a mjesečni nadzor je redovita suradnja koja se nastavlja dok je koristi.
U svakom slučaju opseg, rokovi i naknada dogovaraju se unaprijed.
Radite li i izvan Zagreba i na daljinu?
Da. Radimo i izvan Zagreba i na daljinu. Prvi razgovor može biti telefonski, putem videa ili uživo.
Više o tome
Što se može, rješava se na daljinu, a sastanke rado održavamo kod klijenta. Na licu mjesta lakše se vidi kako posao stvarno funkcionira, ključni ljudi i dokumentacija su na istom mjestu, a pitanja se rješavaju odmah. Tako se štedi vrijeme i dolazi se do konkretnijih zaključaka.
Tko radi na mom predmetu?
Na vašem predmetu radi iNOVA: osnivač uz tim analitičara i suradnika. Tko vodi svakodnevni rad, dogovaramo unaprijed, a s klijentima radimo osobno i otvoreno.
Više o tome
Za pravna, porezna i revizorska pitanja po potrebi uključujemo odvjetnike, porezne savjetnike i druge stručnjake, i to uz vaš pristanak.
Jamčite li ishod?
Ne. Nitko ne može pošteno jamčiti ishod: o planu odlučuju vjerovnici i sud, o kreditu banka. Obvezujemo se na dogovoren posao i rokove, a ne na ishod.
Više o tome
Ono što možemo jamčiti je uredna priprema: jasan plan i otvorena komunikacija, na temelju brojki koje dobijemo od poduzeća, vašeg knjigovodstva ili revizora. Odluke i odgovornost za vođenje poduzeća ostaju upravi.
Izvori
- Stečajni zakon, pročišćeni tekst (NN 71/15, 104/17, 36/22, 27/24)
- Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona, NN 36/22
- Pravosudna akademija: Predstečajni postupak, druga novela Stečajnog zakona (2022.)
- FINA: Predstečajni postupak
- FINA: Stečajni postupak
- Visoki trgovački sud, Pž-1925/2023
- Zakon o obveznim odnosima (jamstvo, bankarska garancija)
- Ovršni zakon (zadužnica)
- Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR)
- Uredba (EU) 2024/1689 o umjetnoj inteligenciji (AI Act)
Sadržaj Baze znanja autorsko je djelo iNOVA. Kratki citati dopušteni su uz navođenje izvora (iNOVA, Baza znanja, inova.com.hr) i poveznicu na stranicu. Za preuzimanje većih dijelova ili drugu uporabu potrebno je naše pisano dopuštenje. Više u Pravnim informacijama.